Poslanica Galaæanima, 4
22. Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
22. Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne.
U Galaćanima 4 Pavao se nastavlja raspravljati protiv učenja lažnih učitelja koji pokušavaju uvjeriti Galaćane da se vrate u poštivanje mozaičkog zakona. Koristi metaforu nasljednika koji, iako je maloljetnik, nema ovlasti nad svojim nasljeđem i kontroliraju ga nastavnici i administratori. Pavao to koristi kako bi ilustrirao da su židovski vjernici prema zakonu bili u stanju duhovne manjine, ali sada su, vjerom u Krista, postali zrela djeca i nasljednici Božji. Sljedeći stihovi odnose se na teme koje se obraćaju u Galaćanima 4:
Rimljanima 8:15: "Jer niste primili duha koji ih robovi da se ponovo plaše, već ste primili duha koji ih usvaja kao djecu, kroz koji plačemo:" Aba, otac. " Ovaj stih naglašava odnos usvajanja vjernika kao Božje djece, što je središnja tema u Galaćanima 4.
Kološanima 2:8: "Budite oprezni da ih nitko ne porobljava na uzaludne i zabludne filozofije, koje se temelje na ljudskim tradicijama i elementarnim načelima ovog svijeta, a ne u Kristu." Pavao upozorava Kološane da nisu porobljeni ljudskim učenjima i tradicijama, što je jedan od glavnih Pavlovih argumenata u Galaćanima 4.
Rimljanima 6:14: "Jer grijeh neće dominirati njima, jer niste prema zakonu, već pod milošću." Ovaj stih naglašava slobodu vjernika u domeni grijeha i zakona, što je važna tema u Galaćanima 4.
Efežanima 2:19: "Dakle, više niste stranci ili strani, već građani svetaca i članova Božje obitelji." Pavao naglašava odnos vjernika s Božjom obitelji, što je središnja tema u Galaćanima 4.
Hebrejima 2:15: "I isporučimo one koji su, strahom od smrti, bili podložni ropstvu cijeli život." Ovaj stih naglašava oslobađanje vjernika ropstva straha od smrti, što je središnja tema u Galaćanima 4, gdje Pavao tvrdi da je poštivanje zakona oblik ropstva koji donosi duhovni strah i nesigurnost.
“Seja grato e beije docemente a mão de Deus. É sempre a mão de um pai que pune porque lhe quer bem” São Padre Pio de Pietrelcina
