Knjiga o Jobu, 20

1. Sofar iz Naamata progovori tad i reèe:

1. Respondens autem Sophar Naamathites dixit:

2. "Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuðenje

2. “Idcirco cogitationes meae reducunt me, eo quod intellectus effulsit in me.

3. dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um æe moj veæ naæi.

3. Doctrinam, qua me arguis, audiam, at spiritus intellegentiae meae respondebit mihi.

4. Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je èovjek na zemlju stavljen bio,

4. Scisne hoc a principio, ex quo positus est homo super terram,

5. da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proðe sreæa bezbožnièka.

5. quod exsultatio iniquorum brevis sit, et gaudium impiorum ad instar puncti?

6. Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,

6. si ascenderit usque ad caelum superbia eius, et caput eius nubes tetigerit,

7. poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'

7. quasi sterquilinium in finem perdetur, et, qui eum viderant, dicent: “Ubi est?”.

8. Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviðenja noænog.

8. Velut somnium avolans non invenietur, transiet sicut visio nocturna.

9. Nijedno ga oko više gledat neæe, niti æe ga mjesto njegovo vidjeti

9. Oculus, qui eum viderat, non videbit, neque ultra intuebitur eum locus suus.

10. Njegovu æe djecu gonit' siromasi: rukama æe svojim vraæati oteto.

10. Filii eius satagent complacere pauperibus, et manus illius reddent ei possessionem suam.

11. Kosti su njegove bujale mladošæu; gle, zajedno s njome pokošen je sada.

11. Ossa eius, quae implebantur adulescentia, cum eo in pulvere dormient.

12. Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;

12. Cum enim dulce fuerit in ore eius malum, abscondet illud sub lingua sua.

13. sladio se pazeæ' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.

13. Parcet illi et non derelinquet illud et celabit in gutture suo.

14. Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.

14. Panis eius in visceribus illius vertetur in fel aspidum intrinsecus.

15. Blago progutano mora izbljuvati. Bog æe ga istjerat' njemu iz utrobe.

15. Divitias, quas devoravit, evomet, et de ventre illius extrahet eas Deus.

16. Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

16. Venenum aspidum sugebat, et occidet eum lingua viperae.

17. Potoke ulja on gledat' više neæe, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.

17. Non videat rivulos olei, torrentes mellis et butyri.

18. Vratit æe dobitak ne okusivši ga, neæe uživat' u plodu trgovine.

18. Restituet quaestum suum nec deglutiet, de opibus venditionum non laetabitur.

19. Jer je sirotinju gnjeo i tlaèio, otimao kuæe koje ne sazida,

19. Quoniam confringens deseruit pauperes, domum rapuit et non aedificavit eam.

20. jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neæe izbaviti.

20. Nec est satiatus venter eius; et cum desideriis suis evadere non potuit.

21. Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreæa njegova dugo trajat neæe.

21. Non fuerunt reliquiae de cibo eius, et propterea nihil permanebit de bonis eius.

22. Sred izobilja u škripcu æe se naæi, svom æe snagom na nj se oboriti bijeda.

22. Cum satiatus fuerit, arctabitur; et omnis dolor irruet super eum.

23. I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog æe na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.

23. Impleat ventrem suum: emittet Deus in eum iram furoris sui et pluet super illum bellum suum.

24. Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk æe mjedeni njega prostrijeliti.

24. Fugiet arma ferrea et irruet in arcum aereum.

25. Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leða, a šiljak blistavi viri mu iz žuèi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

25. Sagitta transverberabit corpus eius, et fulgur iecur eius; vadent et venient super eum horribilia.

26. na njega tmine sve tajom oèekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.

26. Omnes tenebrae absconditae sunt in occultis eius, devorabit eum ignis, qui non succenditur; affligetur relictus in tabernaculo suo.

27. Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se diže.

27. Revelabunt caeli iniquitatem eius, et terra consurget adversus eum.

28. Njegovu æe kuæu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.

28. Auferetur germen domus illius, detrahetur in die furoris Dei.

29. Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuðuje."

29. Haec est pars hominis impii a Deo, et hereditas verborum eius a Domino”.