Biblija u jednoj godini.

Na 342. dan pratimo Pavla dok stiže u Jeruzalem, suočavajući se s izazovima i potvrđujući svoju predanost crkvi. U 2. Korinćanima 6-8 potiče velikodušnost i vjernost u zajednicama, dok nas Mudre izreke 29:1-4 podsjećaju na važnost slušanja i slijeđenja mudrih savjeta u svakodnevnom životu.

1. Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreæi ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru.

2. Kad naðosmo laðu za Feniciju, popesmo se i otplovismo.

3. Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreæi prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laða imala iskrcati tovar.

4. Pronaðosmo uèenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.

5. Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se.

6. Pozdravismo se, popesmo se na laðu, a oni se vratiše kuæi.

7. Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braæu i ostali jedan dan u njih.

8. Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uðosmo u kuæu Filipa evanðelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega.

9. On je imao èetiri kæeri djevice koje su prorokovale.

10. Kako smo se zadržali mnogo dana, siðe iz Judeje neki prorok imenom Agab,

11. doðe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reèe: "Ovo govori Duh Sveti: Èovjeka èiji je ovo pojas ovako æe svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana."

12. Kada smo to èuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.

13. Nato on odvrati: "Što plaèete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa."

14. A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!"

15. Nakon tih dana spremismo se i uzaðosmo u Jeruzalem.

16. S nama poðoše i uèenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom uèeniku, da u njega odsjednemo.

17. Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braæa radosno.

18. Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naðoše se ondje i sve starješine.

19. Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što uèini Bog meðu poganima po njegovoj službi.

20. Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuæa Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.

21. A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su meðu poganima upuæuješ na otpad od Mojsija uèeæi ih da ne obrezuju djece i ne žive po obièajima.

22. Što dakle? Èut æe svakako da si došao.

23. Uèini stoga što ti kažemo. U nas su èetiri èovjeka koji imaju zavjet.

24. Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa æe svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon.

25. A što se tièe pogana koji povjerovaše - poslali smo što odluèismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva."

26. Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uðe u Hram, oglasi svršetak dana posveæenja nakon kojih æe se za svakoga od njih prinijeti prinos.

27. Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke

28. vièuæi: "Izraelci, u pomoæ! Evo èovjeka koji sve posvuda pouèava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto."

29. Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram.

30. Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.

31. Dok su mu o glavi radili, doðe do tisuænika èete glas da je sav Jeruzalem uzavreo.

32. On odmah uze vojnike i satnike pa otrèa dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisuænika i vojnike, prestadoše udarati Pavla.

33. Onda se tisuænik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je uèinio.

34. Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.

35. Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine.

36. Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!"

37. Upravo na ulazu u vojarnu reèe Pavao tisuæniku: "Smijem li nešto reæi?" On ga upita: "Zar znaš grèki?

38. Ti dakle nisi onaj Egipæanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one èetiri tisuæe bodežara?"

39. Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, graðanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu."

40. Kad mu on dopusti, Pavao stojeæi na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom:

Poglavlje 6

1. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.

2. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.

3. Ni u èemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba,

4. nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošæu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

5. pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima,

6. u èistoæi, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj,

7. u rijeèi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;

8. slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;

9. kao nepoznati, a poznati; kao umiruæi, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;

10. kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaæujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

11. Usta su naša otvorena vama, Korinæani, srce naše rašireno.

12. Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima.

13. Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi.

14. Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?

15. Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?

16. Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reèe Bog: Prebivat æu u njima i hoditi meðu njima; i bit æu Bog njihov, a oni narod moj.

17. Zato iziðite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa neèisto ne dotièite i ja æu vas primiti.

18. I bit æu vam otac i vi æete mi biti sinovi i kæeri, veli Gospodin Svemoguæi.

Poglavlje 7

1. Dakle, buduæi da imamo ta obeæanja, oèistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posveæenje u strahu Božjemu.

2. Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli.

3. Ne govorim da osudim. Ta rekoh veæ: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno.

4. Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošæu uza svu nevolju našu.

5. Doista, i kada doðosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.

6. Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim.

7. Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj èežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još veæma obradovah.

8. Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i naèas ožalostila -

9. sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraæenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u èemu niste štetovali.

10. Jer žalost po Božju raða neopozivo spasonosnim obraæenjem, a žalost svjetovna raða smræu.

11. Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošæu urodi meðu vama, pa opravdavanjem, pa ogorèenjem, pa strahom, pa èežnjom, pa revnošæu, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni.

12. Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeðenoga, nego zbog toga da vam se oèituje vaša gorljivost za nas pred Bogom.

13. To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.

14. Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom.

15. I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.

16. Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA CRKVU U JERUZALEMU

Poglavlje 8

1. Priopæujemo vam, braæo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim:

2. unatoè mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti.

3. Svjedoèim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim moguænostima i preko moguænosti -

4. veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih.

5. I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj.

6. Zato zamolismo Tita da kao što je zapoèeo, tako i dovrši meðu vama i to djelo darežljivosti.

7. Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i rijeèi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti.

8. Ne zapovijedam, nego gorljivošæu drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi.

9. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

10. Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji veæ prošle godine prvi to zapoèeste, ne samo èinom nego i odlukom.

11. Sada dovršite to djelo da kao što spremno odluèiste, tako prema moguænostima i dovršite.

12. Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom èega nema.

13. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost!

14. U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost,

15. kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

16. A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo.

17. On je prihvatio i molbu, ali buduæi da je veoma revan, otiðe k vama i dragovoljno.

18. S njime pak šaljemo brata kojega s evanðelja slave sve crkve.

19. Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo - na slavu samoga Gospodina i na našu želju

20. kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo.

21. Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima.

22. Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome èesto iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas.

23. A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braæa naša? Poslanici su crkava, slava Kristova.

24. Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.

1. Èovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren æe se slomiti, i neæe mu biti spasa.

2. Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.

3. Èovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.

4. Kralj pravicom održava državu, a ruši je èovjek koji nameæe daæe.