Biblija u jednoj godini.

Na 297. dan, 1. Makabejci 16 prepričavaju posljednje izazove s kojima su se suočili židovski vođe. Sirah 38-39 upozorava na pretjerivanje i ovisnost, potičući razboritost i samokontrolu, dok Mudre izreke 23:29-35 naglašavaju opasnosti alkohola i prepuštanja uživanju, vodeći nas uravnoteženom i mudrom životu.

1. Ivan uzaðe iz Gezera i javi svom ocu Šimunu što radi Kendebej.

2. Šimun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i reèe im: "Moja braæa i ja, i moj oèinski dom, vojevali smo protiv Izraelovih neprijatelja od mladosti do današnjeg dana i uspjeli smo više puta izbaviti Izraela.

3. Sad sam ja ostario, a vi ste se po Milosti dohvatili snage: stanite, dakle, na moje mjesto i na mjesto mog brata! Idite i borite se za naš narod, i nebeska pomoæ neka bude s vama!"

4. Tada izabra u zemlji dvadeset tisuæa pješaka i konjanike te odoše na Kendebeja. Prenoæili su u Modinu.

5. Uranivši ujutro, krenuli su u ravnicu, i gle, ide na njih velika vojska, pješaci i konjanici. Meðu njima bijaše potok.

6. Ivan sa svojim ljudima zauze položaj nasuprot neprijateljima. A kad je vidio da se narod boji prijeæi preko potoka, sam prijeðe prvi. Ljudi, videæi ga, prijeðoše za njim.

7. Razdijelio je vojsku i konjanike pomiješao meðu pješake, jer je neprijateljskih konjanika bilo vrlo mnogo.

8. Odjeknuše trube. Kendebej sa svojom vojskom pobježe. Mnogi su poginuli, a oni koji su se spasili pobjegoše put tvrðave.

9. Tada bi ranjen Ivanov brat Juda. Ivan ih je pak gonio dok Kendebej nije stigao do Kedrona, što ga je sam utvrdio.

10. Pobijeðeni su utekli do kula u poljima Azota, a pobjednik ih zapali. Od njih pade oko dvije tisuæe ljudi. Ivan se mirno vratio u Judeju.

11. Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata,

12. jer je bio zet velikog sveæenika.

13. Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova.

14. Šimun je obilazio gradove u zemlji nadziruæi ih i brinuæi se za upravu. Tako je došao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Sabat.

15. Abubov ih sin prijevarom namami u tvrðavicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude.

16. Kad se Šimun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oružje, navalio na Šimuna u blagovalištu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge.

17. Tako je poèinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom.

18. Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu pošalje u pomoæ èete i preda mu gradove i zemlju.

19. Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno naložio zapovjednicima vojske da doðu k njemu da im dade srebra, zlata i darova.

20. Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru.

21. Ali je netko potrèao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu poginuli otac i braæa. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe."

22. Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su došli da ga ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga žele ubiti.

23. Ostala Ivanova djela, njegovi ratovi i junaštva što ih je izvršio, bedemi koje je sagradio i ostali njegovi pothvati,

24. sve je to zapisano u Ljetopisima njegova vrhovnog sveæeništva, od dana kada je poslije svog oca postao velikim sveæenikom.

Poglavlje 38

1. Èasti lijeènika èašæu koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.

2. Lijeèenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.

3. Znanje uzdiže glavu lijeèniku i moænici ga poštuju.

4. Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih èovjek ne odbacuje.

5. Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuæ' tako svoju moæ?

6. Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.

7. Njima se lijeèi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.

8. Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom.

9. Sine moj, u bolesti ne budi potišten, veæ se Bogu moli jer on zdravlje daje.

10. Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oèisti srce.

11. Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem.

12. Ali i lijeèniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban.

13. Katkad je spas u ruci njihovoj,

14. jer se i oni Bogu utjeèu da im poda milost izljeèenja i lijek za spas života.

15. Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijeènièke.

16. Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obièaju i ne uskrati poèasti grobu njegovu.

17. Gorko plaèi i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.

18. Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.

19. Neka žalost proðe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.

20. Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.

21. I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.

22. Misli na njegovu kob koja je i tvoja: juèer meni, danas tebi.

23. Kad mrtvac poèine, nek' poèine i spomen njegov i utješi se kad izaðe njegov duh.

24. U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.

25. Kako æe omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi:

26. um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.

27. Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noæ: oni koji rezbare peèatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što veæom sliènošæu uzoru i bde noæu da usavrše svoje djelo.

28. Tako i kovaè koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peèe mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk èekiæa zaglušuje uho njegovo, oèi upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noæu bdi da ga usavrši.

29. Tako i lonèar koji sjedi kod posla svog i okreæe toèak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.

30. Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjeèi; srcem misli na laštenja i bdi noæu da peæ oèisti.

31. Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vièan svome poslu.

32. Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.

33. Ali njih ne pitaju u vijeæu narodnom i ne istièu se u opæini. Ne sjede na stolici sudaèkoj i ne shvaæaju Zakona zavjetnoga.

34. Ne istièu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih meðu tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.

Poglavlje 39

1. Ali je drukèije s onim koji posveæuje dušu svoju i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima.

2. On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tanèine mudrih izreka;

3. istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba.

4. On služi meðu velikašima i viða se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo meðu ljudima.

5. U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje.

6. Ako to veliki Gospod hoæe, napunja ga duhom razbora i on daždi rijeèima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.

7. Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim.

8. On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg.

9. Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neæe u zaborav pasti niti æe mu spomen ikad propasti, nego æe mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja.

10. Narodi æe proglasiti mudrost njegovu i hvalom æe ga slaviti zajednica.

11. Ako dugo živi, ime mu nadvisuje tisuæe ostalih, a ako umre, i to æe dostajati.

12. Još jednom želim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun.

13. Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što nièe na obali toka vodenog.

14. Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.

15. Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite:

16. Kako su velièanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: "Što je ovo? Zašto to?" jer sve æe dobro doæi u svoje vrijeme.

17. Na rijeè njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda.

18. Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje.

19. Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno oèima njegovim.

20. Njegov se pogled pruža od vjeènosti do vjeènosti i ništa nema èudesno pred oèima njegovim.

21. Ne smije se reæi: "Što je ovo? I zašto to?" jer sve što je stvoreno svrhu ima.

22. Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava,

23. tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol.

24. Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima.

25. Kao što je od poèetka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.

26. Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenièno, mlijeko i med, sok grožða, ulje i odijelo:

27. sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.

28. Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bièeve bijesa svoga; oni æe u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.

29. Vatra i tuèa, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno.

30. Oènjaci u zvijeri, štipavci i guje, i osvetni maè na propast bezbožnicima

31. vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno èekaju na zemlji: i kad vrijeme doðe, ne opiru se rijeèi njegovoj.

32. Stoga bijah od poèetka osvjedoèen pa razmislih i zapisan u knjigu:

33. "Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava."

34. Ne smije se reæi: "Ovo je gore nego ono", jer sve je dobro u pravi èas.

35. A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!

29. Komu: ah? komu: jao? komu: svaðe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamuæene oèi?

30. Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino zaèinjeno.

31. Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u èaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko,

32. a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica.

33. Oèi æe ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti.

34. I bit æe ti kao da ležiš na puèini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola.

35. "Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još æu tražiti."