Biblija u jednoj godini.

Na 285. dan svjedočimo značajnim pobjedama Makabejaca, koje simboliziraju vjernost i hrabrost. Sirah 10-12 uči nas načelima velikodušnosti i pravde. Izreke 22:9-12 naglašavaju važnost pomaganja onima kojima je potrebna pomoć i prakticiranja mudrosti u svakodnevnom životu, usklađujući naše živote s Božjom voljom.

1. Gorgija povede sa sobom pet tisuæa pješaka i tisuæu poizbor konjanika; ta je vojska krenula noæu

2. da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodièi joj bijahu stanovnici Tvrðe.

3. Kad je to doèuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari

4. dok su joj pripadnici još izvan tabora.

5. Gorgija je pak došao noæu u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama".

6. U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuæe ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni maèeva.

7. Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrðen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vièni boju.

8. Juda reèe svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja.

9. Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.

10. Zavapimo sada k Nebu: ono æe nam se možda smilovati, sjetit æe se svog Saveza s našim ocima, pa æe danas pred nama tu vojsku satrti.

11. Tada æe svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela."

12. Stranci podigoše oèi: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane,

13. iziðoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj.

14. Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici.

15. Ali svi na zalaznici padoše od maèa. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuæe ljudi.

16. Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na èelu,

17. reèe narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat.

18. Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom æete bez brige pokupiti plijen."

19. Juda je još bio u rijeèi kadli jedan odred proviri s gorskog visa.

20. Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedoèio dim koji se vidio.

21. Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,

22. svi pobjegoše u filistejsku zemlju.

23. Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.

24. Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreæi: "Ono je dobro i njegova je ljubav vjeèna!"

25. Bijaše to dan velike izraelske pobjede.

26. Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli doðoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo.

27. Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.

28. Zato je iduæe godine Lizija sabrao šezdeset tisuæa poizbor pješaka i pet tisuæa konjanika da svlada Židove.

29. Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziðe protiv njih sa deset tisuæa ljudi.

30. Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše.

31. Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici.

32. Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.

33. Obori ih maèem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!"

34. I poèeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuæa ljudi.

35. Videæi kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junaèki živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovaèi najamnike da iznova, s pojaèanom vojskom, provali u Judeju.

36. Juda pak i njegova braæa rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da oèistimo Svetište i posvetimo ga."

37. Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.

38. Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a æelije porušene.

39. Razdrli su na sebi odjeæu, zakukali i glavu posuli pepelom.

40. Potom padoše nièice pa na znak truba zavapiše k Nebu.

41. Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrði sve dok on Svetište ne oèisti.

42. Zatim je izabrao sveæenike neokaljane, vjerne Zakonu.

43. Oèistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na neèisto mjesto.

44. Potom se vijeæalo što da se uèini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.

45. Doðoše na dobru misao da ga uklone, bojeæi se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik.

46. Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne doðe prorok koji æe o njem odluèiti.

47. Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji.

48. Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje.

49. Pošto su naèinili novo sveto posuðe, unijeli su u Hram svijeænjak, kadioni žrtvenik i stol.

50. Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijeænjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama.

51. Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.

52. Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto èetrdeset i osme ustadoše u rano jutro

53. i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli.

54. Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.

55. Sav je narod pao nièice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.

56. Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve prièesnice i zahvalnice.

57. Uresili su proèelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i æelije i postavili im vrata.

58. Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.

59. Juda je sa svojom braæom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, poèevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.

60. U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeæi se da pogani ne doðu ta mjesta oskvrnuti kao i prije.

61. Juda je ondje smjestio posadu da èuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrðu protiv Idumeje.

Poglavlje 10

1. Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita èovjeka.

2. Kakav je vladar, takvi su i èinovnici; i kakav je gradski upravitelj, takvi mu i graðani.

3. Neobuzdan kralj upropašæuje svoj narod, a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara.

4. Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog èovjeka.

5. Uspjeh je èovjekov u Božjoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje èast.

6. Ne budi kivan na svoga bližnjeg ni zbog kakve nepravde i ne èini ništa nepravedno.

7. Mrska je oholost i Gospodu i èovjeku, a nepravda je odvratna obojici.

8. Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca.

9. Što se toliko oholi prah i pepeo - kad veæ za života ima crvljiva crijeva?

10. Duga bolest srdi lijeènika; tko je danas kralj, sutra umire.

11. Kad èovjek umre, baštini gnjilež, grabežljive zvijeri i crve.

12. Oholost poèinje kad èovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.

13. I jer je poèetak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava èudesnim kaznama i potpuno uništava.

14. Gospod je srušio prijestolja silnika i potlaèene posadio na mjesto njihovo.

15. Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.

16. Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.

17. Neke je od njih odveo i uništio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje.

18. Oholost nije stvorena za èovjeka, ni srdžba bijesna za rod ženin.

19. Koji je rod dostojan èasti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan èasti? Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zaslužuje? Ljudski rod. Koji rod prezir zaslužuje? Onaj koji krši Zakon.

20. Meðu braæom je glavar dostojan èasti; koji se Gospoda boje, u èasti su pred njim.

21. #

22. Nek' se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim.

23. Ne valja prezirati razborita siromaha niti èastiti grešnika.

24. Poglavar, vladar i moænik dostojni su èasti, ali nema veæeg od onog koji se boji Gospoda.

25. Mudru robu služe slobodnjaci, i razborit se èovjek ne tuži.

26. Odviše ne mudruj radeæi svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci.

27. Bolji je koji radi i živi u izobilju nego tko se hvasta a nema od èega živjeti.

28. Sine, poniznošæu èasti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom.

29. Tko æe opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i èastiti onoga koji samog sebe prezire?

30. Siromaha èaste zbog njegova razuma i bogataša zbog njegova bogatstva.

31. Koga èaste u siromaštvu njegovu, koliko više u bogatstvu! Koga preziru u bogatstvu, koliko još više u siromaštvu!

Poglavlje 11

1. Mudrost uzvisuje glavu siromahu i posaðuje ga meðu knezove.

2. Ne hvali èovjeka po oblièju njegovu i ne preziri nikoga zbog njegova izgleda.

3. Malena je pèela meðu stvorovima krilatim, ali ona daje slast najslaðu.

4. Ne uznosi se zbog odjeæe koju nosiš niti se uznosi zbog svojih poèasti; jer èudesna su djela Gospodnja, iako su skrivena ljudima.

5. Èesto su kraljevi sjedili na tlima, a neznanac je stekao krunu.

6. I èesto su moænici bili jako poniženi i odliènici potpali pod tuðu vlast.

7. Ne optužuj prije nego što istražiš, prvo promisli, pa onda ukori.

8. Ne odgovaraj prije nego si èuo i ne miješaj se usred govora.

9. Ne prepiri se o onome što te se ne tièe i ne miješaj se u svaðu grešnika.

10. Sine moj, ne preuzimaj previše poslova; ako ih umnožiš, neæeš proæi bez kazne; ma koliko se žurio, neæeš stiæi, niti æeš trkom uteæi.

11. Èovjek se trudi, muèi i hiti, da bi još više zaostao.

12. Postoji slab èovjek koji moli pomoæ, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede.

13. Uzdiže glavu njegovu i mnogi mu se dive.

14. Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo - sve dolazi od Gospoda.

15. #

16. #

17. Dar Gospodnji ostaje u pobožnika, i naklonost æe ih Gospodnja dovijeka pratiti.

18. Ima ih koji se obogate pomnjom i škrtošæu, i evo što im je plaæa:

19. doðe dan kad kažu: "Naðoh mir, i sad æu uživati svoja dobra", ali ne znaju koliko æe trajati: morat æe dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti.

20. Ustraj u dužnosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari.

21. Ne èudi se djelima grešnikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i zaèas obogatiti siromaha.

22. Blagoslov je Gospodnji plaæa pobožniku: brzo se rastvara cvijet blagoslova.

23. Ne reci: "Što mi još treba? I kakav me probitak èeka?"

24. Ne reci: "Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo može zadesiti?"

25. U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreæe ne pamti se sreæa.

26. Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti èovjeku prema èinima njegovim.

27. U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem èasu otkrivaju se djela èovjekova.

28. Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje èovjek.

29. Ne uvodi svakoga èovjeka u kuæu svoju, jer mnogovrsne su u spletkara zamke.

30. Srce je oholièino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba on tvoju propast.

31. Klevetnik izvræe dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost.

32. Od jedne iskre nastaje ognjište puno žara, a grešnik vreba da prolije krv.

33. Èuvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vjeènu sramotu.

34. Uvedi tuðinca u kuæu, i on æe donijeti nevolju i otuðiti te od tvojih.

Poglavlje 12

1. Kad èiniš dobro, pazi komu èiniš, i tvoja dobroèinstva neæe biti uzalud.

2. Èini dobro pobožnu, i on æe ti uzvratiti, a ako ne on, onda Svevišnji.

3. Nikakvo dobro ne dolazi èovjeku u zlu ustrajnu, i koji odbija da dijeli milodare.

4. Podaj pobožniku i ne pomaži grešniku.

5. Uèini dobro poniznu i ne daj ništa bezbožnu. Uskrati mu kruh, ne daj mu ga, da ga to ne uèini jaèim od tebe; jer æe ti platiti dvostrukom opaèinom za sve dobro što si mu uèinio.

6. Jer Svevišnji prezire grešnike i osvetit æe se bezbožnicima.

7. Daruj dobromu, a uskrati pomoæ grešniku.

8. Prijatelj se ne poznaje u sreæi, a neprijatelj se ne može sakriti u nesreæi.

9. Kad je èovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj, a kad je nesretan, i prijatelj ga se kloni.

10. Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloæa je njegova kao kovina što rða.

11. Pa i ako ide ponizno i pogureno, jako se pazi i ne vjeruj mu. Budi prema njemu kao onaj koji uglaèava zrcalo, i vidjet æeš da rða njegova nije posve išèezla.

12. Ne meæi ga kraj sebe, da te ne istisne i zauzme tvoje mjesto. Ne posaðuj ga zdesna sebi: on æe nastojati da ti preotme sjedište, i na kraju æeš shvatiti moje rijeèi i pokajat' se zbog moje opomene.

13. Tko æe žaliti zmijara koga je zmija ujela i one koji se približuju divljim zvijerima?

14. Tako i onoga tko se druži s grešnikom i sudionik je u njegovim grijesima.

15. Dok ti èvrsto stojiš, on se ne otkriva, ali kad jednom posrneš, on æe navaliti.

16. Usnama je svojim sladak neprijatelj, ali u srcu smišlja da te u jamu baci. U oèima neprijatelju mogu biti suze, a kad mu se pruži prilika, ni krv ga neæe zadovoljiti.

17. Ako li te gdje stigne zlo, on je tu veæ prije tebe, i kao da pomaže, podmeæe ti nogu.

18. On æe mahati glavom i pljeskati rukama, mnogo æe mrmljati i razvlaèiti lice.

9. Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.

10. Otjeraj podsmjevaèa i prestat æe svaðe i nestat æe nesloga i pogrda.

11. Jahve ljubi èisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj.

12. Pogled Jahvin èuva znanje, Jahve pomuæuje rijeèi bezbožnika.