Biblija u jednoj godini.

Na 281. dan plana razmišljamo o Nehemijinoj odlučnosti da obnovi zajednicu i ojača vjernost Bogu. Malahija 1-4 podsjeća nas na Božja upozorenja i obećanja izraelskom narodu. Izreke 21:25-28 uče nas o marljivosti, pravdi i integritetu, potičući nas da živimo u skladu s Božjom mudrošću.

1. U ono vrijeme èitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uæi u zbor Božji,

2. jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su èak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov.

3. Kad su èuli Zakon, iskljuèili su iz Izraela sve strance.

4. A prije toga sveæenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom roðaku Tobiji

5. uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuðe, desetine žita, vina i ulja, odreðene za levite, pjevaèe i vratare, i doprinosi za sveæenike.

6. U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja

7. da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga uèini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega.

8. To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana

9. i naredih da se sobe oèiste, zatim unesoh onamo posuðe Doma Božjega, prinose i tamjan.

10. Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevaèi, odreðeni za službu, razbježali svaki u svoje polje.

11. I prekorih odliènike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim službama.

12. Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja.

13. Nad spremištima postavio sam sveæenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braæi.

14. Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja uèinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu.

15. U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež.

16. A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu.

17. Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo èinite i skrnavite dan subotnji?

18. Nisu li tako èinili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreæu na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveæi subotu?"

19. I zapovjedih još da uoèi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji.

20. Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaèi svakovrsne robe proveli noæ izvan Jeruzalema,

21. ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noæ pod zidom? Ako to ponovite, dignut æu na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu.

22. Zapovjedio sam levitima da se oèiste i da doðu èuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrðu!

23. Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdoðankama, Amonkama i Moapkama.

24. Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski.

25. Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, èupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kæeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kæeri za svoje sinove, a ni za sebe!

26. Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Meðu mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuðinke navele na grijeh!

27. Treba li slušati kako i vi èinite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeæi se tuðinkama?"

28. Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveæenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.

29. Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveæeništvo i zavjet sveæenièki i levitski.

30. Tako sam ih oèistio od svega tuðega i opet uspostavio službe sveæenika i levita dodijelivši svakome njegov posao.

31. Uredio sam i da se nose drva u odreðene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro!

Poglavlje 1

1. Proroštvo. Rijeè Gospodnja Izraelu po Malahiji.

2. Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: "Po èemu si nas ljubio?" Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - rijeè je Jahvina -

3. ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima.

4. Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali æemo opet podiæi ruševine!" ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja æu razgraditi! Zvat æe ih zemljom bezbožnièkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka!

5. Vaše æe oèi vidjeti, i reæi æete: "Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske."

6. Sin èasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je èast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, sveæenici, koji moje ime prezirete, a pitate: "Èime smo prezreli ime tvoje?"

7. Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: "Èime te oskvrnismo?" Time što kažete "Stol je Jahvin stvar nevažna!"

8. A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoæe li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad Vojskama.

9. Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoæe li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama.

10. O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše.

11. Jer od istoka do zapada veliko je ime moje meðu narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva èista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje meðu narodima - govori Jahve nad Vojskama.

12. Ali vi ga skvrnite kada govorite: "Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!"

13. Kažete još: "Gle, šteta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama.

14. Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama - i strašno je Ime moje meðu narodima.

Poglavlje 2

1. A sad vas opominjem, sveæenici!

2. Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu æu na vas svaliti i proklet æu vaš blagoslov. I veæ ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.

3. I slomit æu vam ruku, bacit æu vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima æu vas splaviti.

4. Po tom æete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s Levijem - govori Jahve nad Vojskama.

5. A moj Savez s njim, to bijaše život i mir - ja sam mu ih dao: bijaše to strah - i on me se bojao, Imena se moga plašio.

6. Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i praviènosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio.

7. Da, usne sveæenikove treba da èuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama.

8. Ali vi ste s puta zašli, uèinili ste da se mnogi o Zakon spotièu, raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama.

9. Zato uèinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuæ Zakon.

10. Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca?

11. Iznevjerio se Juda: uèinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu, jer Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i ženi se kæerju tuðega božanstva.

12. Svakog tko tako uèini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz šatora Jakovljevih i izmeð onih koji prinose žrtvu Jahvi nad Vojskama!

13. I ovo još vi èinite: zalijevate suzama Jahvin žrtvenik tužeæi i ridajuæi, jer on više neæe da se žr tvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna.

14. I vi pitate: "Zašto?" Zato što je Jahve bio svjedok izmeðu tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza.

15. Nije li On naèinio jedno jedino biæe dahom životnim obdareno? A što to jedino biæe traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti.

16. Jer ja mrzim otpuštanje žena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni!

17. Dosaðujete Jahvi svojim rijeèima, a pitate: "U èemu mu dosaðujemo?" Time što govorite: "Svi koji zlo èine dobro su viðeni u oèima Jahvinim i takvi su mu mili!" ili: "Gdje je Bog pravde?"

Poglavlje 3

1. Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doæi æe iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anðeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi veæ - govori Jahve nad Vojskama.

2. Ali tko æe podnijeti dan njegova dolaska i tko æe opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaèev i kao lužina bjelioèeva.

3. I zasjest æe kao onaj što topi srebro i proèišæava. Oèistit æe sinove Levijeve i proèistit æe ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti.

4. Tad æe biti draga Jahvi žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina.

5. Doæi æu k vama na sud i bit æu spreman svjedok protiv vraèeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaæu radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.

6. Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka!

7. Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne èuvate ih. Vratite se meni, a ja æu se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama. Pitate: "Kako da se vratimo?"

8. Smije li èovjek prikraæivati Boga? A vi mene prikraæujete. I pitate: "U èemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu.

9. Udareni ste prokletstvom jer me prikraæujete vi, sav narod!

10. Donesite èitavu desetinu u riznicu da u mojoj kuæi bude hrane. Tada me iskušajte - govori Jahve nad Vojskama - neæu li vam otvoriti ustave nebeske i neæu li izliti na vas punom mjerom blagoslov,

11. neæu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama.

12. Svi æe vas narodi tad držati sretnima, jer æete biti zemlja blaženstva - govori Jahve nad Vojskama.

13. Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve.

14. Vi ipak pitate: "Što smo izmeðu sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove èuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.

15. Odsad æemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo èine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!"

16. Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.

17. Moji æe biti, moja steèevina - govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit æu im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi.

18. I tada æete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi.

19. Jer evo dan dolazi poput peæi užaren; oholi i zlikovci bit æe kao strnjika: dan koji se bliži spalit æe ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neæe ostati ni korijena ni granèice.

20. A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde æe ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi æete izlaziti poskakujuæi kao telad na pašu.

21. I gazit æete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Jahve nad Vojskama.

22. "Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael.

23. Evo, poslat æu vam proroka Iliju prije nego doðe Dan Jahvin, dan velik i strašan.

24. On æe obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne doðem i ne udarim prokletstvom zemlju."

25. Lijenèinu ubija želja njegova jer mu ruke bježe od posla.

26. Opak po cio dan živo želi, a pravednik daje i ne škrtari.

27. Mrska je žrtva opakih, osobito kad se požudno prinosi.

28. Lažljiv svjedok propada, a èovjek koji sluša, opet æe govoriti.