Biblija u jednoj godini.

Na 231. dan, Jeremija 8 izražava tugu i osudu naroda suočenog s neposlušnošću i nadolazećim progonstvom. Ezekiel 37-38 donosi nam viziju obnove Izraela, s obećanjem obnove i jačanja Božjeg naroda. Izreke 14:33-35 nude savjete o mudrosti, časti i pravdi, podsjećajući nas da strah Gospodnji vodi srca i živote vjernika.

1. "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - povadit æe iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveæenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih.

2. I razasut æe ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeðahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neæe ih pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji.

3. Tada æe svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - rijeè je Jahve nad Vojskama.

4. "Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neæe li opet ustati, zaluta li, neæe li se opet vratiti?

5. Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Èvrsto se drže laži, neæe da se obrate.

6. Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što uèinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne.

7. Èak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina.

8. Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara!

9. Mudraci æe biti osramoæeni, prestravljeni i uhvaæeni u zamku. Gle, oni prezreše rijeè Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi?

10. Zato æu žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajaèima. Jer od najmanjeg do najveæega svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice.

11. I olako lijeèe ranu naroda mojega vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

12. Neka se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.

13. "Htjedoh u berbu k njima - rijeè je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; èak je i lišæe uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih.

14. 'Zašto još èekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve.

15. Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa!

16. Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršæe zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.'

17. I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema èarolija; ujedat æe vas - rijeè je Jahvina -

18. lijeka biti neæe." Bol me spopada, srce mi iznemoglo.

19. Evo zapomažu kæeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuðinskim?

20. Žetva proðe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!"

21. Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet.

22. Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeènika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kæeri naroda mojega?

23. O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oèi moje u vrutak suza, danju i noæu da plaèem nad poginulima kæeri svoje, naroda svojega!

Poglavlje 37

1. I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju.

2. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe!

3. Reèe mi: "Sine èovjeèji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!"

4. Tad mi reèe: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, èujte rijeè Jahvinu!'

5. Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh æu svoj udahnuti u vas i oživjet æete!

6. Žilama æu vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet æete - i znat æete da sam ja Jahve!'"

7. I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeðeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati.

8. Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima.

9. I reèe mi: "Prorokuj duhu, sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva èetiri vjetra doði, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'"

10. I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uðe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

11. Reèe mi: "Sine èovjeèji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!'

12. Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja æu otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!

13. I znat æete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode!

14. I duh svoj udahnut æu u vas da oživite, i dovest æu vas u vašu zemlju, i znat æete da ja, Jahve govorim i èinim' - rijeè je Jahve Gospoda."

15. I doðe mi rijeè Jahvina:

16. "Sine èovjeèji, uzmi drvo i napiši na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.'

17. I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci!

18. A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoæeš li nam objasniti što to znaèi?' -

19. reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet æu drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit æu ga s drvetom Judinim te æu od njih naèiniti jedno; oba æe biti jedno u mojoj ruci.'

20. Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naoèigled.

21. I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit æu sinove Izraelove iz naroda u koje doðoše, skupit æu ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu.

22. I naèinit æu od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit æe im svima jedan kralj, i oni više neæe biti dva naroda i neæe više biti razdijeljeni na dva kraljevstva.

23. I neæe se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opaèinama. Izbavit æu ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i oèistit æu ih, i oni æe biti moj narod, a ja njihov Bog.

24. I sluga moj David bit æe im kralj i svima æe im biti jedan pastir. Živjet æe po mojim zakonima, èuvajuæi i vršeæi moje naredbe.

25. Boravit æe u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj æe stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit æe im knez dovijeka.

26. Sklopit æu s njima savez mira; bit æe to Savez vjeèan s njima. Utvrdit æu ih i razmnožiti i postavit æu Svetište svoje zauvijek meðu njih.

27. Moj æe Šator biti meðu njima i ja æu biti Bog njihov, a oni narod moj!

28. I kad Svetište moje bude zauvijek meðu njima, znat æe svi narodi da sam ja Jahve, koji posveæujem Izraela.'"

Poglavlje 38

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega.

3. Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala!

4. Namamit æu te i metnut æu ti žvale u èeljusti, izvest æu tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve viène maèu.

5. S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa štitovima i pod kacigama;

6. zatim Gomer i sve èete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve èete njezine - silan narod s tobom!

7. Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na èelo!

8. Poslije mnogo dana dobit æeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit æeš na zemlju, izbavljenu od maèa i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoæ zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive.

9. Diæi æeš se, doæi kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje èete, a s vama sila naroda!'

10. Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj æe ti se dan misli rojiti u srcu i skovat æeš zao naum.

11. Reæi æeš: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata:

12. pa da se plijena naplijenim i pljaèke napljaèkam - da ruku stavim na razvaline opet napuèene i na narod iz narÄodÄa sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje.'

13. Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi njihovi laviæi pitat æe te: 'Zar zato dolaziš plijeniti? I zar si radi pljaèke toliku gomilu skupio da odneseš srebro i zlato, da otmeš stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniš?'

14. Zato prorokuj, sine èovjeèji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno živio, ti æeš se podiæi!

15. Doæi æeš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska.

16. Navalit æeš na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest æu te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Gože, njima naoèigled, pokažem svetost svoju.'

17. Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da æu te na njih dovesti?

18. U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rijeè je Jahve Gospoda - gnjev æe mi iz nosa planuti.

19. U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluèih: U onaj dan bit æe silan potres u zemlji Izraelovoj.

20. I trest æe se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine æe se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti!

21. I po svim svojim gorama pozvat æu na njega maè - rijeè je Jahve Gospoda - s maèem æe se brat na brata diæi!

22. Sudit æu mu kugom i krvlju. I spustit æu silan pljusak, i kamenje tÓuèe, oganj i sumpor na nj, na njegove èete i na mnogi narod koji bude s njime.

23. I uzvelièat æu se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat æe da sam ja Jahve.'

33. U razumnu srcu mudrost poèiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.

34. Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.

35. Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.