Biblija u jednoj godini.

Na 225. dan, Jeremija 2 osuđuje Izraelovu nevjernost i idolopoklonstvo, dok Ezekiel 28 opisuje sud nad Tirom, simbolizirajući ljudski ponos pred Bogom. Izreke 14:9-12 podsjećaju nas na važnost odabira puta pravednosti, pojačavajući potrebu za mudrošću u svakodnevnom životu.

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Idi i vièi u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjerenièke: ti poðe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.

3. Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeðaše, bijaše kažnjen; zlo ga snaðe" - rijeè je Jahvina.

4. "Èujte rijeè Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.

5. Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naðoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošæu poðoše, te sami isprazni postadoše.

6. Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas voðaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mraènoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?'

7. U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uðoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste.

8. Sveæenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaèi Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iðahu za onima što im pomoæi ne mogoše.

9. Zato æu još parnicu voditi s vama - rijeè je Jahvina - i parbit æu se sa sinovima sinova vaših.

10. Poðite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slièno zbilo.

11. Je li koji narod mijenjao bogove - oni èak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu!

12. Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rijeè je Jahvina.

13. "Jer dva zla narod moj uèini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.

14. Je li Izrael rob il' sluga u kuæi roðen? Zašto plijenom posta?

15. Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja.

16. Èak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.

17. Nisi li to sam sebi uèinio otpavši od Jahve, Boga svojega?

18. A sad, zašto kreæeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto kreæeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke?

19. Opaèina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuðuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama.

20. "Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reèe: 'Neæu da robujem.' Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica.

21. A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!

22. Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat æe mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rijeè je Jahve Gospoda.

23. "Kako samo možeš reæi: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trèala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si uèinila. Deva brza što krstari stazama svojim,

24. magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašæe, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neæe se umoriti, naæi æe je u mjesecu njezinu.

25. Èuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima æu iæi.'

26. Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako æe se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveæenici i proroci njihovi

27. koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leða okreæu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!'

28. Gdje su bogovi što ih ti sam naèini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika.

29. Zašto hoæete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rijeè je Jahvina.

30. "Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: maèevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik.

31. Kakva li ste roda? Èujte rijeè Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mraèna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoæemo, neæemo više k tebi!'

32. Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veæ dana.

33. O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla.

34. Èak su i ruke tvoje omašæene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti æeš odgovarati.

35. A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.'

36. Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipæani æe te posramiti kao što te posramiše Asirci.

37. I odavde æeš morati otiæi s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti neæeš biti sretna s njima."

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reèe: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako èovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaèi s Božjim.

3. Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena!

4. Mudrošæu svojom i razborom nateèe bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom!

5. Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.'

6. Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednaèi,

7. dovest æu, evo, na te tuðince najnasilnije meðu narodima. Isukat æe maèeve na mudrost ti divnu, i ljepotu æe ti okaljati,

8. bacit æe te u jamu da umreš nasilnijom smræu od onih što umiru na puèini morskoj!

9. Hoæeš li tada pred krvnikom reæi: 'Ja sam bog'? Èovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica.

10. Umrijet æeš smræu neobrezanih od ruke tuðinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - rijeè je Jahve Gospoda."

11. I doðe mi rijeè Jahvina:

12. "Sine èovjeèji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i èudesno lijep!

13. U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Naèinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti roðenja bjehu pripravljeni.

14. Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja.

15. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega roðenja dok ti se u srcu ne zaèe opaèina.

16. Obilno trgujuæi, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitnièe, isred ognjenoga kamenja.

17. Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.

18. Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oèi onih što te motre.

19. Svi koji te poznaju meðu narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.'"

20. I doðe mi rijeè Jahvina:

21. "Sine èovjeèji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega.

22. Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit æu se usred tebe! I znat æe se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu.

23. I poslat æu na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi æe posred njega padati od maèa, koji ti odasvud prijeti, i znat æe se tada da sam ja Jahve.

24. I više neæe biti domu Izraelovu trna što ranjava nit' žaoke što razdire meðu svima uokolo koji ga preziru! I znat æe se da sam ja Jahve!'"

25. Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeðu naroda po kojima su razasuti, oèitovat æu u njima svoju svetost pred oèima narodÄa. I nastanit æe se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu.

26. I u njoj æe živjeti u miru, gradit æe domove i saditi vinograde. Živjet æe u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov."

9. Luðacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.

10. Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.

11. Dom opakih propast æe, a šator æe pravednika procvasti.

12. Neki se put uèini èovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.