Biblija u jednoj godini.

Na 194. dan, Izaija 5-6 predstavlja pjesmu vinograda i prorokovu veličanstvenu viziju Božje svetosti, ističući kontrast između grijeha i vjernosti. Tobija 5-6 prikazuje Tobijinu kontinuiranu vjeru i poslušnost. Izreke 10:1-4 nude nam životne lekcije o marljivosti, pravdi i integritetu, podsjećajući nas da mudrost mijenja svakodnevni život.

Poglavlje 5

1. Zapjevat æu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome.

2. Okopa ga, iskrèi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da æe uroditi grožðem, a on izrodi vinjagu.

3. Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeð' mene i vinograda mojega.

4. Što još mogoh uèiniti za svoj vinograd a da nisam uèinio? Nadah se da æe uroditi grožðem, zašto vinjagu izrodi?

5. No sad æu vam reæi što æu uèiniti od svog vinograda: plot æu mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze.

6. U pustoš æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje sav zaraste; zabranit æu oblacima da dažde nad njime.

7. Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviènosti, a eto vapaja.

8. Jao vama koji kuæu kuæi primièete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.

9. Na uši moje reèe Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge æe kuæe opustjeti, velike i lijepe, bit æe bez žitelja.

10. Deset rali vinograda dat æe samo baèvicu, mjera sjemena dat æe samo mjericu."

11. Jao onima što veæ jutrom na uranku žestokim se piæem zalijevaju i kasno noæu sjede vinom raspaljeni.

12. Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

13. Stoga æe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odliènici njegovi od gladi æe umirati, puk njegov od žeði æe gorjeti.

14. Da, Podzemlje æe razvaliti ždrijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliènici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem!

15. Smrtnik æe nikom poniknuti, ponizit' se èovjek, oborit æe se pogled silnih.

16. Jahve nad Vojskama uzvisit æe se sudom, i Bog æe sveti otkrit' svetost svoju.

17. Jaganjci æe pasti kao na pašnjacima, a jarci æe brstiti po ruševinama bogataškim.

18. Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem -

19. onima što govore: "Neka pohiti, neka poteèe s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!"

20. Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim èine, a slatko gorkim!

21. Jao onima koji su mudri u svojim oèima i pametni sami pred sobom!

22. Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih piæa;

23. onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraæuju pravdu!

24. Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako æe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše rijeè Sveca Izraelova.

25. Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeæe po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveðer podignuta.

26. On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita.

27. U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obuæi ne driješi remena.

28. Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su toèkovi bojnih mu kola.

29. Rika mu je k'o u lava i rièe k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.

30. U dan onaj režat æe na njega k'o što more buèi. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaèna.

Poglavlje 6

1. One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište.

2. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.

3. I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!"

4. Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.

5. Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer èovjek sam neèistih usana, u narodu neèistih usana prebivam, a oèi mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

6. Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika;

7. dotaèe se njome mojih usta i reèe: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten."

8. Tad èuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko æe nam poæi?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!"

9. On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' neæete razumjeti, gledajte dobro, al' neæete spoznati.'

10. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oèi, da oèima ne vidi, da ušima ne èuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio."

11. Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuæe ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš,

12. dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit æe zemlju,

13. i ostane li u njoj još desetina, i ona æe biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj æe njihov biti sveto sjeme."

Poglavlje 5

1. Tobija odgovori ocu: "Oèe moj, uèinit æu sve što si mi naredio.

2. Samo, kako æu preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen."

3. Onda mu otac dade zadužnicu i reèe: "Potraži èovjeka koji æe iæi s tobom, a ja æu ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac."

4. Tobija ode da potraži takva èovjeka i naðe Rafaela. Tobija nije znao da je to anðeo Božji.

5. I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?"

6. Anðeo mu odvrati: "Bih. Poæi æu s tobom. Znam put, bijah veæ gost našega brata Gabaela."

7. Tobija mu reèe: "Poèekaj da javim ocu."

8. Anðeo mu kaza: "Idi i ne zadržavaj se."

9. Onda Tobija ode ocu te mu reèe: "Evo, našao sam onoga koji æe iæi sa mnom." A otac æe mu: "Dovedi ga meni da èujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac."

10. Tobija ga zovnu, pa kad on uðe, zagrliše se.

11. Onda ga Tobit upita: "Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!"

12. On mu odgovori: "Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji æe za nagradu pratiti tvoga sina?" Tobit æe mu na to: "Brate, hoæu da znam koji su ti preci i kako se zoveš."

13. A on æe: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braæe."

14. Tobit mu kaza: "Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braæa su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu.

15. Ali mi kaži kakvu æu ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu.

16. I još æu ti dodati nešto povrh plaæe kad se vratite živi i zdravi."

17. Dogovoriše se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put obojici!" Sin spremi sve za put. I reèe mu njegov otac: "Idi s ovim èovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anðeo njegov pratio vas!"

18. Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama?

19. Ne bilo toga novca, smeæe je prema našem sinu.

20. Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu - dosta nam je."

21. Tobit joj odgovori: "Ne govori tako, sestro. Vratit æe se on živ i zdrav i tvoje æe ga oèi opet ugledati.

22. Ta prati ga dobar anðeo i njegovo æe putovanje biti sretno, vratit æe se živ i zdrav."

23. Onda ona prestade plakati.

Poglavlje 6

1. A sin išao s anðelom i pas za njima. Predveèer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noæ.

2. Potom momak siðe u rijeku da se okupa, kad najednom skoèi iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti.

3. Anðeo mu reèe: "Uhvati ribu." Nato se momak doèepa ribe te je izvuèe na suho.

4. Onda mu anðeo kaza: "Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuè i dobro ih èuvaj jer su koristan lijek."

5. Momak izvrši što mu je anðeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je,

6. a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani.

7. Mladiæ potom upita anðela: "Brate Azarja, èemu æe služiti riblja jetra, srce i žuè?"

8. A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muèi demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neæe muèiti.

9. A žuè se uzima da se njome premažu oèi na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi."

10. Kad bijahu blizu Ekbatane,

11. anðeo reèe mladiæu: "Brate, noæas æemo prenoæiti kod Raguela; on ti je roðak, a ima jedinicu kæer koja se zove Sara.

12. Ja æu gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita.

13. Sad me poslušaj: govorit æu njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit æemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim."

14. Onda mladiæ kaza anðelu: "Brate Azarja, èuo sam da je djevojka veæ bila dana sedmorici ljudi i da su svi naðeni mrtvi u svadbenoj sobi:

15. jedinac sam u oca; bojim se da æu, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne èini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povuèem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani."

16. Anðeo mu reèe: "Ne sjeæaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona æe biti tvoja žena, a ti se ne osvræi na demona, jer æe još noæas biti tvoja.

17. Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet æeš tamjanova pepela i metnut æeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon æe oæutjeti vonj i pobjeæi æe i neæe se više vratiti.

18. Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on æe vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuðena oduvijek, ti æeš je spasiti; ona æe poæi s tobom i mislim da æeš s njom imati poroda." Kad je Tobija èuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.

1. Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj.

2. Ne koristi krivo steèeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.

3. Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih.

4. Lijena ruka osiromašuje èovjeka, a marljiva ga obogaæuje.