Biblija u jednoj godini.

Na 189. dan pratimo Jošijine duhovne reforme u 2. Kraljevima 23, obnavljajući istinsko štovanje i uklanjajući idole. 2. Ljetopisa 34 naglašava javno čitanje i proučavanje Zakona, potičući ljude na poslušnost. Izreke 8:1-21 predstavljaju personificiranu božansku mudrost, potičući vjernike da cijene razumijevanje i slijede put pravednosti.

1. Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine.

2. Kralj potom uzaðe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, sveæenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najveæega. I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza koja je naðena u Domu Jahvinu.

3. Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.

4. Kralj je zapovjedio velikom sveæeniku Hilkiji, sveæenicima drugog reda i èuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu naèinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.

5. Uklonio je lažne sveæenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj.

6. Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova puèkih.

7. Razorio je stanove posveæenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri.

8. Iz svih judejskih gradova doveo je sveæenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti sveæenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.

9. Isto tako sveæenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa meðu svojom braæom.

10. Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kæerku provodio kroz oganj u èast Moleku.

11. Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunèana kola.

12. Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.

13. Uzvišice koje su bile suèelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio.

14. Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima.

15. Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere.

16. A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajuæi rijeè Jahvinu, koju je objavio èovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme sveèanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oèi na grob èovjeka Božjeg koji je objavio sve to

17. i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob èovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti uèinio s betelskim žrtvenikom."

18. "Pustite ga na miru", reèe kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije.

19. Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i uèinio je s njima kao što je uèinio u Betelu.

20. Sve sveæenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.

21. Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u èast Jahve, Boga svoga, po obièaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza."

22. Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.

23. Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u èast Jahve, u Jeruzalemu.

24. Osim toga, sve bajaèe i sve vraèare, sve kuæne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši rijeèi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, sveæenik Doma Jahvina.

25. Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.

26. Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio.

27. Jahve je odluèio: "Maknut æu Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit æu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu æe biti Ime moje.'"

28. Ostala povijest Jošijina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

29. U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu.

30. Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca.

31. Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kæi Jeremije, i bila je iz Libne.

32. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili oci njegovi.

33. Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podruèju Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata.

34. Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje.

35. Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku.

36. Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, kæi Pedajina, i bila je iz Rume.

37. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili i oci njegovi.

1. Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.

2. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo.

3. Osme godine kraljevanja, dok još bijaše djeèak, poèeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao èistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova.

4. Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sunèane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve.

5. Sveæenièke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako oèistio Judeju i Jeruzalem.

6. Isto je uèinio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo.

7. Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sunèane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem.

8. Osamnaeste godine kraljevanja, oèistivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga.

9. Oni su došli k velikom sveæeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, èuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika.

10. Dali su to na ruku poslovoðama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljajuæi što je bilo trošno i obnavljajuæi Hram.

11. Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuæe koje bijahu porušili judejski kraljevi.

12. Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vièni glazbalima.

13. Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari.

14. Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je sveæenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija.

15. I, progovorivši, Hilkija reèe tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu.

16. Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo.

17. Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovoðama i poslenicima."

18. Tada tajnik Šafan javi kralju: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem.

19. Èuvši rijeèi Zakona, kralj razdrije haljine svoje.

20. I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji:

21. "Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je naðena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši oèevi nisu èuvali Jahvine rijeèi, nisu vršili što je pisano u knjizi."

22. Hilkija s kraljevim ljudima ode proroèici Huldi, ženi Šaluma, Tokhatova sina, sina Hasre, èuvara odjeæe; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše,

23. ona im reèe: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite èovjeku koji vas je poslao k meni:

24. Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit æu sve kletve napisane u knjizi što je proèitaše pred judejskim kraljem.

25. Jer su me ostavili i kadili tuðim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se ugasiti.

26. A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rijeèi si èuo.

27. Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom èuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio - rijeè je Jahvina!

28. Evo, sjedinit æu te s ocima tvojim i s mirom æeš leæi u grob da ne vidiš svu nesreæu koju æu svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju.

29. Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine.

30. Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, sveæenicima, levitima i sa svim narodom, od najveæega do najmanjeg. I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza što je naðena u Domu Jahvinu.

31. Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi.

32. I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca.

33. Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i uèini te svi koji su se našli u Izraelu poèeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.

1. Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?

2. Navrh brda, uza cestu, na raskršæima stoji,

3. kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vièe:

4. "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

5. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.

6. Slušajte, jer æu zboriti o važnim stvarima, i moje æe usne otkriti što je pravo.

7. Jer moje nepce zbori istinu i zloæa je mojim usnama mrska.

8. Sve su rijeèi mojih usta praviène, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.

9. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

10. Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.

11. Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.

12. Ja, mudrost, boravim s razboritošæu i posjedujem znanje umna djelovanja.

13. Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloæe i usta puna laži - to ja mrzim.

14. Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.

15. Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.

16. Po meni knezuju knezovi i odliènici i svi suci zemaljski.

17. Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.

18. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.

19. Moj je plod bolji od èista i žežena zlata i moj je prihod bolji od èistoga srebra.

20. Ja kroèim putem pravde, sred praviènih staza,

21. da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.