pronađen 750 Rezultati za: svoj

  • A èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." (Knjiga Postanka 39, 15)

  • Ali èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." (Knjiga Postanka 39, 18)

  • obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici - usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje znaèenje. (Knjiga Postanka 40, 5)

  • Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. (Knjiga Postanka 40, 9)

  • Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. (Knjiga Postanka 41, 9)

  • Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! (Knjiga Postanka 41, 19)

  • Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 29)

  • Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." (Knjiga Postanka 41, 44)

  • Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 46)

  • Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom." (Knjiga Postanka 41, 51)

  • a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. (Knjiga Postanka 41, 54)

  • Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 56)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina