pronađen 66 Rezultati za: svetišta

  • Osim toga, i onih pet tisuæa srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne sveæenicima koji vrše službu. (Prva knjiga o Makabejcima 10, 42)

  • Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka. (Prva knjiga o Makabejcima 10, 44)

  • Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i oneèišæivali okolicu Svetišta i tako teško obešèašæivali njegovu svetost. (Prva knjiga o Makabejcima 14, 36)

  • Neka im bude upravitelj te odreðuje one koji æe se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde. (Prva knjiga o Makabejcima 14, 42)

  • Odredili su da se ta isprava ureže u bronèane ploèe i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu, (Prva knjiga o Makabejcima 14, 48)

  • i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje sveæenièku èast. (Druga knjiga o Makabejcima 11, 3)

  • s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog sveæenika velièanstvenog Svetišta. (Druga knjiga o Makabejcima 14, 13)

  • Zato bi Savez mira zapeèaæen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog sveæeništva za sva vremena. (Knjiga Sirahova 45, 24)

  • Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta. (Knjiga Sirahova 50, 2)

  • Kad bi na se metnuo krasnu odjeæu i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim velièanstvom; (Knjiga Sirahova 50, 11)

  • Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg æu dana tragati za njom. (Knjiga Sirahova 51, 14)

  • K tebi æe doæi slava Libanona, èempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje æe moje proslaviti! (Izaija 60, 13)


“É difícil tornar-se santo. Difícil, mas não impossível. A estrada da perfeição é longa, tão longa quanto a vida de cada um. O consolo é o repouso no decorrer do caminho. Mas, apenas restauradas as forças, é necessário levantar-se rapidamente e retomar a viagem!” São Padre Pio de Pietrelcina