pronađen 1407 Rezultati za: put

  • Ako æe Kajin biti osveæen sedmerostruko, Lamek æe sedamdeset i sedam puta!" (Knjiga Postanka 4, 24)

  • Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. (Knjiga Postanka 10, 6)

  • Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. (Knjiga Postanka 11, 31)

  • Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. (Knjiga Postanka 12, 4)

  • Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!" (Knjiga Postanka 15, 1)

  • Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj baštinik, nego æe ti baštinik biti tvoj potomak." (Knjiga Postanka 15, 4)

  • Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - (Knjiga Postanka 16, 7)

  • Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoèan budi. (Knjiga Postanka 17, 1)

  • Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati. (Knjiga Postanka 18, 16)

  • Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obeæao." (Knjiga Postanka 18, 19)

  • a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." (Knjiga Postanka 19, 2)

  • Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaèio. (Knjiga Postanka 22, 3)


“Amar significa dar aos outros – especialmente a quem precisa e a quem sofre – o que de melhor temos em nós mesmos e de nós mesmos; e de dá-lo sorridentes e felizes, renunciando ao nosso egoísmo, à nossa alegria, ao nosso prazer e ao nosso orgulho”. São Padre Pio de Pietrelcina