pronađen 59 Rezultati za: obeæao

  • Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' (Prva knjiga o kraljevima 8, 25)

  • "Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obeæao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeæanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. (Prva knjiga o kraljevima 8, 56)

  • ja æu uèvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obeæao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neæe nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.' (Prva knjiga o kraljevima 9, 5)

  • Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, jeèma, ulja i vina kako je obeæao. (Druga knjiga Ljetopisa 2, 14)

  • Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. (Druga knjiga Ljetopisa 6, 15)

  • Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' (Druga knjiga Ljetopisa 6, 16)

  • uzdržat æu tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obeæao tvome ocu Davidu govoreæi: 'Neæe ti ponestati nasljednika koji bi vladao u Izraelu.' (Druga knjiga Ljetopisa 7, 18)

  • Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im reèe: "Gle, kraljev æe sin kraljevati kao što je obeæao Jahve za Davidove sinove. (Druga knjiga Ljetopisa 23, 3)

  • Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obeæao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. (Estera 4, 7)

  • Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!" (Estera 4, 17)

  • jer je Zakonom obeæao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i oèistio mjesto. (Druga knjiga o Makabejcima 2, 18)

  • Osim toga, obeæao je da æe platiti još stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko graðanstvo. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 9)


“A maior caridade é aquela que arranca as pessoas vencidas pelo demônio, a fim de ganhá-las para Cristo. E isso eu faço assiduamente, noite e dia.” São Padre Pio de Pietrelcina