pronađen 54 Rezultati za: krenuše

  • Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. (Knjiga o Ruti 1, 7)

  • Šaul odvrati svome momku: "Dobro veliš. Hajdemo!" I krenuše u grad gdje je živio èovjek Božji. (Prva knjiga o Samuelu 9, 10)

  • Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maèeve jedni na druge i velika pomutnja vladaše meðu njima. (Prva knjiga o Samuelu 14, 20)

  • Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona. (Prva knjiga o Samuelu 23, 24)

  • Potom stavi sve pred Šaula i njegove ljude. Pošto su jeli, ustadoše i još iste noæi krenuše natrag. (Prva knjiga o Samuelu 28, 25)

  • Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. (Druga knjiga o Samuelu 24, 5)

  • Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. (Prva knjiga o kraljevima 20, 27)

  • Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. (Prva knjiga o kraljevima 22, 29)

  • Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. (Prva knjiga o kraljevima 22, 32)

  • Proroèki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin poèinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju (Druga knjiga o kraljevima 2, 15)

  • U sumraèje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! (Druga knjiga o kraljevima 7, 5)

  • Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. (Druga knjiga o kraljevima 18, 17)


“Resigna-te a ser neste momento uma pequena abelha. E enquanto esperas ser uma grande abelha, ágil, hábil, capaz de fabricar bom mel, humilha-te com muito amor perante Deus e os homens, pois Deus fala aos que se mantêm diante dele humildemente”. São Padre Pio de Pietrelcina