pronađen 61 Rezultati za: hrane

  • Èovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. (Psalmi 78, 25)

  • On daje hrane svakom tijelu: vjeèna je ljubav njegova! (Psalmi 136, 25)

  • Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo. (Prva knjiga o Makabejcima 1, 35)

  • Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako æe se oduprijeti nas šaèica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane." (Prva knjiga o Makabejcima 3, 17)

  • a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja poèivala. (Prva knjiga o Makabejcima 6, 49)

  • Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe. (Prva knjiga o Makabejcima 6, 53)

  • Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovoðama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrðeno. Osim toga, èekaju nas poslovi kraljevstva. (Prva knjiga o Makabejcima 6, 57)

  • Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrðu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane. (Prva knjiga o Makabejcima 9, 52)

  • Njegovi su se graðani pouzdavali u èvrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, svašta nepristojno govorili. (Druga knjiga o Makabejcima 12, 14)

  • Izobilje je hrane na krèevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde. (Mudre izreke 13, 23)

  • I tako Egipæanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo èudesno. (Knjiga Mudrosti 16, 3)

  • da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, nauèili kako èovjeka na hrane razlièiti plodovi, nego rijeè tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju; (Knjiga Mudrosti 16, 26)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina