pronađen 97 Rezultati za: dušu

  • Utisnite ove moje rijeèi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meðu oèima! (Ponovljeni zakon 11, 18)




  • Ali meðu tim narodima neæeš imati mira; ni tvome stopalu neæe biti poèivališta, nego æe ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oèi utonule, dušu tjeskobnu. (Ponovljeni zakon 28, 65)

  • Ali Ana odgovori i reèe: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piæa nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. (Prva knjiga o Samuelu 1, 15)

  • A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reèe: "Veæ mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." (Prva knjiga o kraljevima 19, 4)

  • Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit æemo, doduše, njihovi robovi, ali æemo saèuvati živote i neæemo roðenim oèima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu. (Judita 7, 27)

  • Kad zapovjednici vojske asirske èuše te rijeèi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava. (Judita 14, 19)

  • Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, maè mu kroza šiju proðe. (Judita 16, 9)




  • Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)

  • Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. (Knjiga o Jobu 6, 4)

  • "TÓa dokle æete muèit' dušu moju, dokle æete me rijeèima satirat'? (Knjiga o Jobu 19, 2)

  • "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa: (Knjiga o Jobu 27, 2)

  • Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? (Knjiga o Jobu 27, 8)




“O mais belo Credo é o que se pronuncia no escuro, no sacrifício, com esforço”. São Padre Pio de Pietrelcina