pronađen 771 Rezultati za: Zemlji

  • Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje." (Knjiga Postanka 41, 52)

  • a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. (Knjiga Postanka 41, 54)

  • Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 56)

  • Meðu onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi. (Knjiga Postanka 42, 5)

  • Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje. (Knjiga Postanka 42, 6)

  • Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema." (Knjiga Postanka 42, 13)

  • Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. (Knjiga Postanka 42, 32)

  • Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'" (Knjiga Postanka 42, 34)

  • Dvije su veæ godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neæe biti ni oranja ni žetve u zemlji. (Knjiga Postanka 45, 6)

  • Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. (Knjiga Postanka 45, 7)

  • Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. (Knjiga Postanka 46, 6)

  • Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul. (Knjiga Postanka 46, 12)


“Subamos sem nos cansarmos, sob a celeste vista do Salvador. Distanciemo-nos das afeições terrenas. Despojemo-nos do homem velho e vistamo-nos do homem novo. Aspiremos à felicidade que nos está reservada.” São Padre Pio de Pietrelcina