pronađen 2048 Rezultati za: Reèe
Tobit potom napisa molitvu u radosti i reèe: (Tobija 13, 1)
Tada Judita pade nièice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili veèernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reèe: (Judita 9, 1)
Judita se pokloni Bogu, a njima reèe: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Iziæi æu i izvesti što ste kazali." Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila. (Judita 10, 9)
A Holoferno joj reèe: "Dobro je uèinio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne moæ, a propast onima koji su prezreli moga gospodara. (Judita 11, 22)
Reèe dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da doðe jesti i piti s nama. (Judita 12, 11)
Bagoa izaðe od Holoferna, uðe k njoj i reèe joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doæi k mome gospodaru da bude èašæena u njegovoj nazoènosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kæeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu." (Judita 12, 13)
Svi bijahu otišli od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u ložnici. Judita, stojeæi kraj Holofernove postelje, reèe u srcu svom: "Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome èasu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodièi Jeruzalem! (Judita 13, 4)
Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i reèe: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene! (Judita 13, 15)
Judita im reèe: "Poslušajte me, braæo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina. (Judita 14, 1)
Rukom svojom sve si to uèinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vjeèna vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod reèe: "Amen!" (Judita 15, 10)
Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reèe, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje. (Judita 16, 14)
I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reèe: "Govori mi!" [2a] Ona mu reèe: "Spazih te, gospodaru, kao anðela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." [2b] Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. (Estera 5, 2)