pronađen 15 Rezultati za: Naaman

  • Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. (Knjiga Postanka 46, 21)

  • Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a od Naamana rod Naamanovaca. (Knjiga Brojeva 26, 40)

  • Naaman, vojskovoða aramskoga kralja, bijaše ugledan èovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. (Druga knjiga o kraljevima 5, 1)

  • Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." (Druga knjiga o kraljevima 5, 4)

  • Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja æu poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuæa zlatnih šekela i deset sveèanih haljina. (Druga knjiga o kraljevima 5, 5)

  • I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuæe. (Druga knjiga o kraljevima 5, 9)

  • Naaman se naljuti i poðe govoreæi: "Gle, ja mišljah, iziæi æe preda me, zazvat æe ime Jahve, Boga svoga, stavit æe ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. (Druga knjiga o kraljevima 5, 11)

  • Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. (Druga knjiga o kraljevima 5, 16)

  • Tada Naaman reèe: "Dobro, kad neæeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neæe više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. (Druga knjiga o kraljevima 5, 17)

  • A on mu reèe: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeðe dio puta. (Druga knjiga o kraljevima 5, 19)

  • I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trèi, skoèi mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?" (Druga knjiga o kraljevima 5, 21)

  • Naaman reèe: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. (Druga knjiga o kraljevima 5, 23)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina