pronađen 696 Rezultati za: Fa
Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se riješi zauvijek. (Judita 1, 15)
Zauze podruèje Cilicije, isjeèe na komade sve one koji mu se opirahu i stiže do meða Jafata na jug, nasuprot Arabiji. (Judita 2, 25)
Tih dana sve je to èula Judita, kæi Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova. (Judita 8, 1)
Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubièasta skrleta bile su prièvršæene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata. (Estera 1, 6)
U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. (Knjiga o Jobu 2, 11)
Tad prozbori Elifaz Temanac i reèe: (Knjiga o Jobu 4, 1)
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporoènost tvoja životu ufanje? (Knjiga o Jobu 4, 6)
Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuæa paukova. (Knjiga o Jobu 8, 14)
Sofar iz Naama progovori tad i reèe: (Knjiga o Jobu 11, 1)
Elifaz Temanac progovori tad i reèe: (Knjiga o Jobu 15, 1)
Sofar iz Naamata progovori tad i reèe: (Knjiga o Jobu 20, 1)
Elifaz Temanac progovori tad i reèe: (Knjiga o Jobu 22, 1)
