Biblija u jednoj godini.

Devedeset petog dana, Suci 19-21 predstavljaju tragične događaje i Izraelovu potragu za pravdom, potičući čitatelja da razmisli o moralu i poslušnosti Gospodinu. Psalam 148 uzdiže naše štovanje, pozivajući cijelo stvorenje da hvali Boga zbog Njegove moći i slave.

Poglavlje 19

1. U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki èovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoèu ženu iz Judina Betlehema.

2. Rasrdivši se jednom, njegova ga inoèa ostavi i vrati se u oèevu kuæu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva èetiri mjeseca.

3. Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuæi oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziðe u susret.

4. Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noæivali.

5. Èetvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reèe zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite."

6. I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reèe èovjeku: "Hajde, ostani još noæas i proveseli se!"

7. A kad èovjek ustade da poðe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoæi.

8. Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reèe: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jeduæi zajedno dok se nije nagnuo dan.

9. Muž ustade da ide, s inoèom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reèe: "Evo se dan nagnuo k veèeru. Prenoæi još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru."

10. Ali èovjek ne htjede prenoæiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoèa i sluga.

11. Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veæ jako nagnuo, pa sluga reèe svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoæimo."

12. Ali mu gospodar odgovori: "Neæemo se svraæati u grad tuðinaca koji nisu Izraelci, nego æemo iæi do Gibee."

13. Još reèe sluzi: "Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje æemo prenoæiti, u Gibeu ili Ramu."

14. I proðoše, nastavljajuæi put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo.

15. Oni skrenuše onamo da prenoæe u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe.

16. I doðe neki starac koji se predveèer vraæao s posla u polju. Bijaše to èovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.

17. Podigavši oèi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolaziš i kamo æeš?" - upita ga starac.

18. A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraæam se kuæi, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuæu.

19. Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta."

20. "Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noæiti na trgu."

21. I uvede ga u svoju kuæu i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili.

22. Dok su se oni krijepili, gle, neki graðani, opaki ljudi, okružiše kuæu i, lupajuæi svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuæe: "Izvedi toga èovjeka što je ušao u tvoju kuæu da ga se namilujemo."

23. Tad iziðe domaæin iz kuæe i reèe im: "Ne, braæo moja, ne èinite zla. Taj je èovjek ušao u moju kuæu, zato ne èinite bezakonja.

24. Evo, moja je kæi djevica, prepustit æu vam je. Èinite od nje što vam drago, ali ovom èovjeku ne èinite bezakonja."

25. Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj èovjek uze inoèu te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noæ do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je.

26. Pred zoru žena doðe i pade na ulaz kuæe onog èovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo.

27. Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuæna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoèu, kako leži na kuænim vratima s rukama na pragu.

28. "Ustani, idemo!" - reèe joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuæi.

29. Kada je došao kuæi, trže nož i uze mrtvo tijelo inoèino, rasijeèe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.

30. I tko god vidje reèe: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijeæati i govoriti."

Poglavlje 20

1. Tada iziðe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan èovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi.

2. Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doðoše na zbor Božjeg naroda, èetiri stotine tisuæa pješaka viènih maèu.

3. A Benjaminovci doznaše da su Izraelovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitaše tada: "Kažite nam kako se dogodio zloèin!"

4. Levit, muž ubijene žene, uze rijeè: "Došao sam s inoèom u Benjaminovu Gibeu da prenoæim.

5. A graðani Gibee ustadoše na mene i noæu opkoliše kuæu u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoèu silovali tako da je umrla.

6. Zato sam uzeo mrtvu inoèu, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove baštine, jer su poèinili sramotno djelo u Izraelu.

7. Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku."

8. Sav narod ustade kao jedan èovjek govoreæi: "Neka se nitko od nas ne vraæa svome šatoru, neka nitko ne ide svojoj kuæi!

9. Nego da sada ovo uèinimo Gibei: bacit æemo ždrijeb;

10. i uzet æemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisuæe i po tisuæu od deset tisuæa: oni æe nositi hranu vojsci, onima koji æe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je poèinila u Izraelu."

11. I sabraše se svi Izraelci protiv onoga grada, udruženi kao jedan èovjek.

12. Tada Izraelova plemena razaslaše poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: "Kakav se to zloèin dogodio meðu vama?

13. Sada izruèite one opake ljude što su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoje braæe Izraelaca.

14. Benjaminovci se skupiše u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izraelcima.

15. A Benjaminovaca koji su došli iz raznih gradova nabrojiše toga dana dvadeset i šest tisuæa ljudi viènih maèu, bez stanovnika Gibee.

16. Od svega toga naroda bijaše sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj gaðao kamenom iz praæke navlas toèno, ne promašujuæi cilja.

17. A bijaše Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, èetiri stotine tisuæa, sve ljudi viènih maèu i sve samih ratnika.

18. I sinovi Izraelovi, ustavši, poðoše u Betel da se posavjetuju s Bogom: "Tko æe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapitaše Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poðe prvi."

19. Izjutra krenuše Izraelci te se utaboriše pred Gibeom.

20. Krenuvši u boj protiv Benjaminovaca, svrstaše se u bojni red pred Gibeom.

21. A Benjaminovci iziðoše iz Gibee i pobiše toga dana Izraelu dvadeset i dvije tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju.

22. Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upitaše Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!"

23. Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana.

24. Drugoga se dana Izraelci približiše Benjaminovcima,

25. ali toga drugog dana Benjamin iziðe iz Gibee pred njih i pobi Izraelcima još osamnaest tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vièni maèu.

26. Tada svi Izraelci i sav narod odoše u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veèeri, prinosili paljenice i žrtve pomirnice pred Jahvom.

27. I tad opet Izraelci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovèeg saveza Božjega nalazio na tome mjestu,

28. i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova našega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite, jer æu ih sutra predati u vaše ruke."

29. Tad Izrael postavi èete u zasjedu oko Gibee.

30. Treæega dana poðoše Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaše se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije.

31. Benjaminovci iziðoše na njih, a oni ih odmamiše daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiše tako oko trideset Izraelaca.

32. I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tuèemo kao i prvi put." A Izraelci rekoše: "Bježimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!"

33. Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga položaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova iziðe iz svog skrovišta zapadno od Gibee.

34. Deset tisuæa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleže se prema Gibei. Boj bijaše žestok. Benjaminovci nisu ni slutili da æe ih zadesiti zlo.

35. I Jahve potuèe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi viènih maèu.

36. Benjaminovci vidješe da su pobijeðeni. Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih položaja pred Benjaminom uzdajuæi se u zasjedu što su je postavili oko Gibee.

37. A oni koji bijahu u zasjedi navališe brže na Gibeu i, ušavši u nju, posjekoše oštrim maèem sve stanovništvo.

38. Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak:

39. tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poèe ubijati Izraelce i posijeèe im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao u prijašnjem boju."

40. A kada se znak, stup dima, poèeo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diže prema nebu.

41. Tada se Izraelovi ljudi okrenuše, a Benjaminovce obuze užas jer vidješe da ih je zadesilo zlo.

42. I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leða.

43. Tako su opkolili Benjamina i, goneæi ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istoènoj strani.

44. I palo je Benjaminu osmnaest tisuæa ljudi, sve samih vrsnih junaka.

45. Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekuæi po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuæa ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuæe ljudi.

46. Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuæa ljudi viènih maèu, sve samih vrsnih junaka.

47. Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni.

48. Izraelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim maèem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem.

Poglavlje 21

1. Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe dati svoju kæer za ženu Benjaminovu sinu."

2. I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i jecajuæi.

3. Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreæa morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?"

4. Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice.

5. Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi.

6. Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.

7. Kako æemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neæemo dati svojih kæeri za žene?"

8. Zato zapitaše: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu.

9. Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu.

10. Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim maèem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom.

11. Evo što æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati život djevicama." Tako i uèiniše.

12. I našli su meðu stanovnicima Jabeša u Gileadu èetiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.

13. Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir.

14. Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one meðu ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve.

15. Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve naèinio prazninu meðu Izraelovim plemenima.

16. "Kako æemo naæi žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?"

17. Rekoše još: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela?

18. A ne možemo im dati svoje kæeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!"

19. "Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.

20. I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.

21. Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziðu da plešu u kolu, vi iskoèite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu izmeðu šilskih kæeri pa otiðite u Benjaminovu zemlju.

22. A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se prituže na vas, mi æemo im reæi: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"

23. Benjaminovci uèiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima.

24. Izraelci se tada raziðoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu.

25. U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se èinilo da je pravo.

1. Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!

2. Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!

3. Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!

4. Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!

5. Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše.

6. Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neæe proæi.

7. Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!

8. Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što rijeè njegovu izvršavaš!

9. Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!

10. Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate!

11. Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!

12. Mladiæi i djevojke, starci s djecom zajedno:

13. nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo velièanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

14. on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!