Biblija u jednoj godini.

Devedeset drugog dana, Suci 9-11 pokazuju nam Abimelekove ambicije i posljedice njegovih djela, ističući Božju pravdu. Ruta 4 zaključuje Rutinu priču, pokazujući božansku providnost i njezino uključivanje u Davidovo podrijetlo. Psalam 137 izražava bol progonstva i čežnju za Jeruzalemom, podsjećajući nas na Božju vjernost čak i u vremenima patnje.

Poglavlje 9

1. Abimelek, sin Jerubaalov, otiðe u Šekem k braæi svoje matere i reèe njima i svemu rodu kuæe svoje majke:

2. "Upitajte sve šekemske graðane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan èovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!"

3. To braæa njegove matere prenesoše ostalim šekemskim graðanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Naš je brat!"

4. I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji poðoše za njim.

5. Onda doðe u kuæu svoga oca u Ofri i pobi svoju braæu, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlaði sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio.

6. Tada se skupiše svi šekemski graðani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu.

7. Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "Èujte me, uglednici šekemski, tako vas èuo Bog!

8. Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji æe vladati nad njima. Pa rekoše maslini: 'Budi nam kraljem!'

9. Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem što je na èast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveæem?'

10. Tad rekoše stabla smokvi: 'Doði, budi nam kraljem!'

11. Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoæe i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drveæem?'

12. Tad rekoše stabla lozi: 'Doði, budi nam kraljem!'

13. Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drveæem?'

14. Sva stabla rekoše tad glogu: 'Doði, budi nam kraljem!'

15. A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoæete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako neæete, iz gloga æe oganj planuti i sažeæi cedrove libanonske!'

16. Sada, jeste li vjerno i èestito uèinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuæi? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas uèini?

17. Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca,

18. a vi danas ustaste protiv kuæe moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graðanima Šekema uèiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat!

19. Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kuæi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!

20. Ako niste, neka oganj iziðe iz Abimeleka i sažeže graðane Šekema i Bet-Mila i neka iziðe oganj iz graðana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!"

21. Onda Jotam pobježe, skloni se i doðe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka.

22. Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine.

23. Tada Bog posla duh razdora meðu Abimeleka i šekemske graðane i šekemski se graðani pobuniše protiv Abimeleka.

24. Bijaše to zato da bi se osvetio zloèin poèinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na graðane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braæu.

25. Hoteæi mu napakostiti, šekemski su graðani postavili zasjede po vrhovima planina i pljaèkali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku.

26. Gaal, sin Ebedov, doðe sa svojom braæom i nastani se u Šekemu; a šekemski se graðani pouzdaše u njega.

27. Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožðe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka.

28. A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo?

29. O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojaèaj svoju vojsku i iziði u boj!'"

30. A kad Zebul, gradski naèelnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se.

31. Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruèi mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braæom i bune graðane protiv tebe.

32. Zato ustani noæu, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju.

33. A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziðu preda te, ti uèini s njima što ti prilike posavjetuju."

34. Abimelek usta noæu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u èetiri èete.

35. Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše iz zasjede.

36. Gaal ugleda ljude i reèe Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "èine ti se ljudi."

37. Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a èeta jedna dolazi putem od Èarobnjaèkog hrasta."

38. Tad mu reèe Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziði sada i pobij se s Abimelekom."

39. I Gaal iziðe na èelu šekemskih graðana i pobi se s Abimelekom.

40. Abimelek potjera Gaala i on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata.

41. Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braæu i nije im više dao da ostanu u Šekemu.

42. Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku.

43. On uze svoju vojsku, podijeli je u tri èete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih.

44. Dok je Abimelek sa svojom èetom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije èete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše.

45. Èitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu.

46. Kad su to èuli gospodari Migdal Šekema, uðoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita.

47. Kada je Abimelek doznao da su se svi graðani Migdal Šekema ondje sakupili,

48. popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsjeèe granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "Što vidjeste da sam ja uèinio, uèinite brzo i vi."

49. I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuæu ljudi i žena.

50. Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.

51. Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov.

52. Abimelek doðe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali,

53. neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju.

54. On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reèe mu: "Trgni maè i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije.

55. Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kuæama.

56. Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uèinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braæe.

57. I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova.

Poglavlje 10

1. Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi Izraela. On bijaše iz Jisakarova plemena, a živio je u Šamiru, u Efrajimovoj gori.

2. Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali su ga u Šamiru.

3. Poslije njega ustao je Jair Gileaðanin, koji je bio sudac Izraelu dvadeset i dvije godine.

4. Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova što se do dana današnjega zovu Sela Jairova, a nalaze se u gileadskoj zemlji.

5. Kad umrije Jair, pokopaše ga u Kamonu.

6. Izraelci su opet stali èiniti ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili.

7. Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima.

8. Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaèili Izraelce - sve Izraelce koji življahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je u Gileadu.

9. Potom su Amonci prešli Jordan da zavojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael naðe u velikoj nevolji.

10. Tada zavapiše Izraelci Jahvi govoreæi: "Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima."

11. A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tlaèili Egipæani i Amorejci, Amonci i Filistejci,

12. Sidonci, Amaleèani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku?

13. Ali vi ostaviste mene i uzeste služiti drugim bogovima. Zbog toga vas neæu više izbavljati.

14. Idite i vapite za pomoæ onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!"

15. Izraelci odgovoriše Jahvi: "Sagriješili smo! Èini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi!"

16. I odstraniše tuðe bogove i poèeše opet služiti Jahvi. A Jahve više ne mogaše trpjeti da Izraelci pate.

17. Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupiše se i Izraelci i utaboriše se u Mispi.

18. Tada narod i knezovi gileadski rekoše jedni drugima: "Koji èovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji žive u Gileadu."

Poglavlje 11

1. Gileaðanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead.

2. Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreæi mu: "Neæeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene."

3. Jiftah zato pobježe od svoje braæe i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskuænika koji su s njim pljaèkali.

4. Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela.

5. Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu.

6. "Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca."

7. Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuæe moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?"

8. Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: poði s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit æeš poglavar nama i svima u Gileadu."

9. Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoæu li biti vaš poglavar?"

10. "Jahve neka bude svjedokom meðu nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne uèinimo kako si rekao!"

11. I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi.

12. Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima izmeðu tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?"

13. Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!"

14. Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca

15. i poruèi mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju,

16. nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš.

17. Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proæi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu.

18. Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeæi granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska meða.

19. Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruèi mu: 'Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odreðeno.'

20. Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe preko njegova podruèja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom.

21. Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podruèje.

22. Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.

23. I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?

24. Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo!

25. Po èemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?

26. Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli?

27. Nisam ja tebi skrivio nego ti meni èiniš krivo ratujuæi protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeðu sinova Izraelovih i sinova Amonovih."

28. Ali kralj Amonaca ne posluša rijeèi što mu ih je poruèio Jiftah.

29. Duh Jahvin siðe na Jiftaha te on poðe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, proðe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doðe iza Amonaca.

30. I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce,

31. tko prvi iziðe na vrata moje kuæe u susret meni kada se budem vraæao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit æe Jahvin i njega æu prinijeti kao paljenicu."

32. Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruèi u njegove ruke.

33. I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom.

34. Kada se Jiftah vratio kuæi u Mispu, gle, iziðe mu u susret kæi plešuæi uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kæeri.

35. Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kæeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreæu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreæi."

36. Ona mu odgovori: "Oèe moj, ako si uèinio zavjet Jahvi, uèini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima."

37. Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat æu po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevièanstvo."

38. "Idi", reèe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevièanstvo.

39. Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše uèinio. I nikada nije upoznala èovjeka. Otada je potekao obièaj u Izraelu

40. da svake godine odlaze Izraelove kæeri i oplakuju kæer Jiftaha Gileaðanina èetiri dana na godinu.

1. Boaz potom iziðe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiðe onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!" Onaj doðe i sjede.

2. Onda Boaz uze deset ljudi izmeðu starješina gradskih i reèe: "Posjedajte ovdje!" I posjedaše.

3. Zatim reèe skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela bi prodati ono zemlje našega brata Elimeleka.

4. Zato sam odluèio da se s tobom razgovorim i predložim ti: otkupi njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starješinama moga naroda. Ako je kaniš otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniš, kaži mi da znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe." A onaj reèe: "Hoæu, otkupit æu je."

5. Onda kaza Boaz: "Kad uzmeš zemlju iz ruke Noemi, treba da uzmeš i Rutu Moapku, pokojnikovu ženu, da se pokojniku saèuva ime na baštini."

6. Ali skrbnik reèe: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje baštine. Otkupi ti po svome skrbnièkom pravu jer ja ne mogu."

7. A bijaše od starine obièaj u Izraelu: da se èemu potkrijepi valjanost otkupa ili zamjene, èovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bijaše svjedoèanstvo u Izraelu.

8. Tako dakle i onaj skrbnik reèe Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i dade mu je.

9. Tada Boaz kaza starješinama i svemu narodu: "Vi ste danas svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono što je bilo Elimelekovo, sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.

10. Uz to uzimam za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da bi se saèuvalo ime pokojnikovo na baštini i da se ime njegovo ne bi zatrlo meðu braæom njegovom i nestalo s vrata zavièaja njegova. Vi ste danas tome svjedoci."

11. Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: "Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuæu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodièi u Betlehemu!

12. Neka tvoja kuæa, po potomstvu koje æe ti dati Jahve od ove mlade žene, bude kao kuæa Peresa, koga Judi rodi Tamara!"

13. Tako Boaz uze Rutu i ona posta žena njegova. Uðe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.

14. Onda žene rekoše Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodièio njegovo ime u Izraelu!

15. On æe biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi više od sedam sinova."

16. Noemi uze djeèaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom.

17. Susjede mu nadjenuše ime govoreæi: "Noemi se rodio sin!" I prozvaše ga Obed; on je otac Jišaja, oca Davidova.

18. A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona,

19. Hesron Rama, Ram Aminadaba,

20. Aminadab Nahšona, Nahšon Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda,

21. Obed Jišaja, a Jišaj Davida.

1. Na obali rijeka babilonskih sjeðasmo i plakasmo spominjuæi se Siona;

2. o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3. I tada naši tamnièari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivaèi naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

4. Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuðinskoj!

5. Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6. Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7. Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"

8. Kæeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9. Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenèad!