Biblija u jednoj godini.

Šezdesetog dana, Brojevi 10 opisuje odlazak izraelskog naroda s gore Sinaj, vođeni oblakom Božje prisutnosti. U Ponovljenom zakonu 9, Mojsije se prisjeća tvrdoglavosti naroda i Božjeg oprosta nakon incidenta sa zlatnim teletom. Psalam 10 izražava tjeskobu zbog prividne nekažnjivosti zlih i potvrđuje povjerenje u božansku pravdu. Dan koji nas podsjeća da, čak i usred ljudskih propusta i ljudskih propusta, Bog ostaje pravedan i suosjećajan.

1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora.

3. Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka.

4. Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisuænici.

5. Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istoènoj strani.

6. Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s južne strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu.

7. Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika.

8. Neka u trube trube sveæenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje.

9. Kad u svojoj zemlji poðete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit æe se vas i bit æete izbavljeni od svojih neprijatelja.

10. Na dan svoje sveèanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseèevih mlaðaka, dok prinosite svoje paljenice i prièesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš."

11. Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedoèanstva.

12. Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.

13. Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put.

14. Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov;

15. nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov,

16. a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov.

17. Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseæi Prebivalište.

18. Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov;

19. nad vojskom plemena Šimunovaca stajao je Šelumiel, sin Surišadajev;

20. nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.

21. Potom krenuše Kehatovci noseæi posveæene predmete. Tako je Prebivalište bilo podignuto prije njihova dolaska.

22. Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov,

23. nad vojskom plemena Manašeovaca stajaše Gamliel, sin Pedahsurov;

24. nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaše Abidan, sin Gidonijev.

25. A kao zalazna straža za sve tabore krenu, u svojim èetama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amišadajev.

26. Nad vojskom plemena Ašerovaca bio je Pagiel, sin Okranov;

27. a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.

28. Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje èete. Tako su putovali.

29. Mojsije reèe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat æu vam ga!' Poði s nama i dobro æemo ti èiniti, jer je Jahve obeæao sreæu Izraelu."

30. "Ne idem", odgovori mu, "nego se vraæam u svoju zemlju; k svojima se vraæam."

31. "Molim te, ne ostavljaj nas!" - reèe. "Buduæi da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat æeš nam kao oèi.

32. Ako s nama poðeš, dobroèinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom æemo dijeliti."

33. Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovèeg Jahvina saveza išao je pred njima ta tri dana hoda da im potraži mjesto odmora.

34. Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili.

35. Kad bi Kovèeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek' bježe pred tobom!"

36. A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisuæe bezbrojne!"

1. Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veæe i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa;

2. narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veæ poznaješ i o kojima si slušao: 'Tko da odoli Anakovcima?'

3. Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on æe ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti æeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao.

4. Pošto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reæi u srcu svome: 'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.' Naprotiv, zbog opaèina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe.

5. Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i èestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opaèine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi rijeè kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

6. Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije!

7. Sjeæaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali.

8. Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti.

9. Popeo sam se na brdo da primim kamene ploèe, ploèe Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao èetrdeset dana i èetrdeset noæi: niti sam jeo kruha niti pio vode.

10. I dade mi Jahve dvije kamene ploèe, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve rijeèi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora.

11. Kad je prošlo èetrdeset dana i èetrdeset noæi, Jahve mi dade dvije kamene ploèe - ploèe Saveza.

12. I reèe mi Jahve: 'Ustaj! Žurno siði odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im oznaèio: veæ su sebi napravili livenog kumira.'

13. Još mi reèe Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije!

14. Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da uèinim narod i jaèi i brojniji nego što je ovaj!'

15. Okrenuh se i siðoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploèe Saveza bijahu mi u rukama.

16. Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše oznaèio.

17. Pograbih dvije ploèe te ih bacih od sebe objema rukama - razbih ploèe pred vašim oèima.

18. Onda se nièice bacih pred Jahvu. Èetrdeset dana i èetrdeset noæi - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste poèinili radeæi zlo u oèima Jahve i srdeæi ga.

19. Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša.

20. I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona.

21. Vaš grijeh, tele što bijaste naèinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok što teèe s brda.

22. Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.

23. Kad vas je Jahve slao od Kadeš Barnee govoreæi: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rijeèi Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slušali njegov glas.

24. Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.

25. Zato sam pao nièice i ležao pred Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi, jer Jahve bijaše rekao da æe vas uništiti.

26. Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj velièajnosti i svojom moænom rukom izveo iz Egipta.

27. Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaèinu, na grijeh njegov,

28. da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obeæao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji.

29. A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moæi i ispruženom mišicom.'

1. $LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?

2. Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

3. Bezbožnik se pohlepom hvali, $NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.

4. Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao.

5. Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.

6. U srcu veli: "Neæu posrnuti! Ni u kojem koljenu neæu biti nesretan." $PE

7. Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreæa.

8. U zasjedi èuèi pokraj ograda, potajno ubija nevina, $AJIN oèima siromaha vreba.

9. U zaklonu sjedi k'o lav u peæini, vreba da opljaèka jadnika i da ga povuèe u mrežu.

10. Pritajen èuèi na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.

11. U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!" $KOF

12. Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.

13. Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neæe kazniti!" $REŠ

14. Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoæ! $ŠIN

15. Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!

16. Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat æe pogana. $TAU

17. Poèuj, o Jahve, èežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:

18. da zaštitiš pravo ubogih i tlaèenih, da straha više ne zadaje èovjek zemljanÄi.