Biblija u jednoj godini.

Trideset i sedmog dana vidimo opskrbu, pobjedu i administrativnu mudrost. Izlazak 17-18 prepričava Božju opskrbu vodom iz stijene na Horebu, pobjedu nad Amalekom s Mojsijem koji drži ruke visoko i Jitrov mudar savjet Mojsiju da delegira sudske odgovornosti. Levitski zakonik 12 bavi se zakonima očišćenja nakon poroda, naglašavajući svetost potrebnu za približavanje Bogu. Psalam 73 bavi se enigmom blagostanja zlih, zaključujući da samo u Božjoj prisutnosti pronalazimo pravu perspektivu i vječno zadovoljstvo.

Poglavlje 17

1. Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije.

2. Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?"

3. Ali je narod žeðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeðom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?"

4. "Što æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa æe me kamenovati."

5. "Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i poði.

6. A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini tako naoèigled izraelskih starješina.

7. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?"

8. Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima.

9. A Mojsije reèe Jošui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci."

10. Jošua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaðoše na vrh brda.

11. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani.

12. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunèanog zalaska.

13. I Jošua oštricom maèa svlada Amaleka i njegov narod.

14. Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u uši Jošui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!"

15. Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg!

16. "Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana od naraštaja do naraštaja!"

Poglavlje 18

1. A Jitro, midjanski sveæenik, tast Mojsijev, èu sve što uèini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta.

2. Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio -

3. i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to æe reæi: "Bijah došljak u tuðoj zemlji."

4. Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoæi i spasio me od faraonova maèa."

5. Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu.

6. Poruèi on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina."

7. Izaðe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uðu pod šator.

8. Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve uèinio faraonu i Egipæanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio.

9. Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uèinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka.

10. "Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reèe Jitro.

11. "Sada znam da je Jahve veæi od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali."

12. Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto doðe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom.

13. Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka.

14. Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod èini, rekne mu: "Što to imaš toliko s narodom? I zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?"

15. "Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje.

16. Kad zaðu u prepirku, doðu k meni. Ja onda rasudim izmeðu jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe."

17. "Nije dobro kako radiš", odgovori Mojsiju tast.

18. "I ti i taj narod s tobom potpuno æete se iscrpsti. Taj je posao za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati.

19. Poslušaj me. Svjetovat æu te, i Bog æe biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.

20. Pouèavaj ih o zakonima i odredbama; svraæaj ih na put kojim moraju iæi, upuæuj ih na djela koja moraju vršiti.

21. Onda proberi izmeðu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

22. Neka sude narodu u svako doba. Sve veæe sluèajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuðuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose.

23. Ako tako uradiš - i Bog ti to odobri - moæi æeš izdržati, a sav ovaj narod odlazit æe kuæi u miru."

24. Mojsije posluša savjet svoga tasta i uèini sve kako ga svjetova.

25. Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

26. Oni su sudili narodu u svako doba. Teže sluèajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rješavali sami.

27. Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.

1. Jahve reèe Mojsiju:

2. "Kaži Izraelcima: 'Kad koja žena zatrudni i rodi muško èedo, neka je neèista sedam dana, kako je neèista u vrijeme svoga mjeseènog pranja.

3. Osmoga dana neka se dijete obreže.

4. A ona neka ostane još trideset i tri dana da se oèisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posveæeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina èišæenja.

5. Ako rodi žensko èedo, neka je neèista dva tjedna, kao za svoga mjeseènog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se oèisti od svoje krvi.

6. A kad se navrši vrijeme njezina èišæenja - bilo za sinèiæa, bilo za kæerkicu - neka donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubiæa ili grlicu za žrtvu okajnicu.

7. Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako æe ona biti oèišæena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko èedo.

8. Ali ako ne može da naðe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiæa - jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona æe biti oèišæena'."

1. Psalam. Asafov Kako je dobar Bog èestitima, Bog onima koji su èista srca!

2. A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,

3. jer zloèincima zavidjeh motreæi sreæu grešnika.

4. Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

5. Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.

6. Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.

7. Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

8. Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

9. Ustima na nebo nasræu, a jezik se njihov obara na zemlju.

10. Zato moj narod za njima leti i srèe obilne vode

11. pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?"

12. Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgræu.

13. Jesam li, dakle, samo ja uzalud èuvao srce èisto i u nedužnosti prao ruke

14. kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

15. Da sam kazao: "Govorit æu kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.

16. Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se uèini muèno u oèima mojim

17. sve dok ne naðoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.

18. Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.

19. Kako uèas propadoše, nestaše, užas ih izjede!

20. Kao što èovjek prezire san kad se probudi, tako æeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.

21. Kad mi duša bijaše ojaðena, a bubrezi probodeni,

22. bezumnik bijah bez razbora, k'o živinèe pred tobom.

23. Al' æu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

24. vodit æeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.

25. Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.

26. Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!

27. Doista, propast æe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.

28. A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat æu sva tvoja djela na vratima Kæeri sionske.