Biblija u jednoj godini.

Na 302. dan pratimo ustrajnost izraelskog naroda u 2. Makabejcima 5, suočavajući se s izazovima s vjerom. Sirah 50-51 nas uči o časti i vrlini, dok Mudre izreke 24:17-20 upozoravaju na zavist i ponos, potičući povjerenje u božansku pravdu.

1. U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat.

2. Gotovo èetrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane èete rasporeðene u kohorte;

3. pa konjièki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje štitovima, šuma sulica, maèevi izvuèeni iz korica, blještav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme.

4. Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.

5. Uto se pronese lažan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ništa manje nego tisuæu ljudi te iznenada napade grad. Pošto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad veæ bio zauzet, Menelaj uteèe u tvrðavu.

6. Jason je stao nemilice klati svoje sugraðane, ne uviðajuæi da je uspjeh protiv sunarodnjaka najveæi neuspjeh, misleæi da stjeèe pobjednièku slavu nad neprijateljima, a ne nad braæom.

7. Nije se domogao vlasti, nego je sramotno završio svoju izdaju i morao opet tražiti utoèište u Amanitidi.

8. Tako se završilo njegovo opako djelo. Optužili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bježati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugraðana, dok konaèno ne zastade u Egiptu.

9. Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tuðini, otišavši Lakedemoncima ne bi li u ime srodništva našao zaštitu.

10. On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca.

11. Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom.

12. Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kuæe.

13. Ubijali su mlado i staro, zatirali žene i djecu, klali djevojke i nejaèad.

14. U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuæa žrtava, od èega je èetrdeset tisuæa palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje.

15. Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo uæi u Hram najsvetiji na svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine.

16. Tu je svojim neèistim rukama uzimao sveto posuðe, poganim rukama grabio darove što su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i dostojanstvo tog mjesta.

17. Antioh se uznio u srcu, ne misleæi da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na graðane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto.

18. I da nije bilo tolikog mnoštva grijeha, i njega bi, èim bi ušao, udarci bièa odvratili od drskosti, kao što su odvratili i Heliodora, koga bijaše poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu.

19. Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda.

20. Zato je i samo mjesto, imajuæi udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zapušteno zbog srdžbe Svemoguæega, bit æe opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom.

21. Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuæu i osam stotina talenata pa se požuri u Antiohiju, misleæi u svojoj oholosti da zemlju može uèiniti plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce!

22. Za nadstojnike, pak, koji æe zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po æudi surovijega od onoga koji ga je postavio;

23. a na gori Gerizimu Andronika; osim njih još i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugraðanima, a bio je osobito neprijateljski raspoložen prema Židovima.

24. Posla i namjesnika Apolonija na èelu vojske od dvadeset i dvije tisuæe ljudi, zapovjedivši mu da sve odrasle pokolje, a žene i mladež proda.

25. Kad je taj došao u Jeruzalem, pretvarajuæi se kao miroljubiv èovjek, prièeka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivši židovski poèinak, zapovjedi svojim podreðenima da izaðu pod oružjem.

26. Sve one koji su došli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstareæi s naoružanim vojnicima po gradu, pogubio mnoštvo ljudi.

27. Tada se Juda Makabej povuèe sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili život kao divlje zvijeri, hraneæi se samo zelenjem da se èime ne bi oneèistili.

Poglavlje 50

1. Šimun, Sin Onijin, veliki sveæenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme uèvrstio Hram.

2. Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta.

3. U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo.

4. U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.

5. Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma?

6. Kao zvijezda Danica meðu oblacima i kao mjesec pun;

7. kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima;

8. kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga

9. i kao plamen i kad u kadionici; kao vrè od kovana zlata, optoèen mnogovrsnim dragim kamenjem;

10. kao maslina puna plodova i kao èempres što se diže u oblake.

11. Kad bi na se metnuo krasnu odjeæu i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim velièanstvom;

12. kad je primao žrtvene dijelove iz ruku sveæenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braæe svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove

13. svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim.

14. Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;

15. pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožða, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.

16. Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tuèene kovine i jeèali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim.

17. I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju nièice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem.

18. A pjevaèi bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,

19. dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleæi se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.

20. Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodièi se njegovim imenom.

21. I još jednom svi bi pali nièice da prime blagoslov Svevišnjeg.

22. A sada blagoslovite Boga svemira, koji èini èudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majèine i èini s nama po milosti svojoj.

23. On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova.

24. Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.

25. Na dva se naroda gnuša moja duša, a treæi i nije narod:

26. na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.

27. Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca.

28. Blago èovjeku koji o ovome razmišlja i primajuæi to k srcu postaje mudar.

29. Bude li postupao prema tome, u svemu æe biti moæan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.

Poglavlje 51

1. Slavit æu te, Gospodaru, Kralju, i hvalit æu te, Bože, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem,

2. jer ti si bio zaštitnik i pomoænik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana što laži kuju i pred onima što su okolo mene bio si zaštitnik i pomoænik moj.

3. Po velikom milosrðu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh,

4. od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio,

5. iz duboke utrobe Podzemlja, od neèista jezika i lažljive rijeèi,

6. od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja.

7. Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoæ ljudi tražio, ali uzalud.

8. Tad se sjetih milosrða tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još odiskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo èekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih.

9. Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,

10. zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: "Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoæi protiv oholih. - Slavit æu ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati."

11. I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloæe.

12. I stoga æu te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.

13. Kad još bijah mladiæ, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama.

14. Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg æu dana tragati za njom.

15. Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kroèila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti.

16. Prignuvši malo uho, nauèih je i stekoh mnogu pouku.

17. Po njoj uznapredovah i slavu æu dati onomu koji me podari mudrošæu.

18. Jer odluèih u djelo je provesti, žarko za dobrom tragah i neæu se stidjeti.

19. Duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona. Pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam.

20. Usmjerih svoju dušu prema njoj i naðoh je u èistoæi. Od poèetka joj posvetih svoje srce, i neæu nikad biti napušten.

21. I utroba mi uzdrhta od èežnje za njom, i stoga stekoh valjano blago.

22. Za plaæu mi je Gospod jezik podario: njime æu ga slaviti.

23. Priðite k meni, vi nepouèeni, u mojoj školi sjedite.

24. Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeðaju?

25. Otvorih svoja usta i rekoh: "Kupujte je bez novaca,

26. podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i èovjek odan nalazi je.

27. Pogledajte oèima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao.

28. Kupujte pouku velikom svotom novca, njome æete steæi mnogo zlata.

29. Nek' se duša vaša raduje u milosrðu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga.

30. Uèinite djelo svoje prije odreðena vremena: u svoje vrijeme dat æe vam on vašu plaæu." Mudrost Isusa, sina Sirahova.

17. Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klièi srcem kada on posræe,

18. da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.

19. Nemoj se srditi zbog zloèinaca, nemoj zavidjeti opakima,

20. jer zao èovjek nema buduænosti, svjetiljka opakih gasi se.