Biblija u jednoj godini.

Na 290. dan razmišljamo o kraju putovanja Makabejaca i njegovom utjecaju na povijest Izraela. Sirah 24-25 slavi mudrost i njezine blagodati. Izreke 23:1-4 nude smjernice o razboritosti, umjerenosti i razlučivanju, podsjećajući nas da živimo mudro i odgovorno pred Bogom.

1. Kad je Demetrije doèuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na èelu desnoga krila.

2. Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na podruèju Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika.

3. Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom,

4. a potom su sa dvadeset tisuæa pješaka i dvije tisuæe konjanika otišli u Beerzet.

5. Juda se sa tri tisuæe odabranih ratnika utaborio u Eleasi.

6. Videæi velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi.

7. Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi.

8. Onako zabrinut reèe onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda æemo ih ipak suzbiti."

9. Oni su ga odvraæali rijeèima: "Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braæom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo."

10. Juda odvrati: "Ne, toga neæu nikad uèiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junaèki za svoju braæu i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!"

11. Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, praæari i strijelci stupiše na èelo vojske, a tako i udarne èete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo,

12. bojni se red približavo uza zvuk trube sa dva boka.

13. Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do veèera.

14. Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srèani ljudi

15. i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara.

16. Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s leða.

17. Zametnula se ogorèena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane.

18. I Juda je pao, a ostali se razbjegli.

19. Jonatan i Šimun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu.

20. Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tužio za njim, narièuæi više dana ovako:

21. "O, kako pade junak, Izraelov spas!"

22. Ostala Judina djela, njegovi ratovi, junaštva koja je izvršio i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bijaše u obilju. Ê(160.-143. prije Krista)

23. Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom podruèju i ponovo se pojavili svi zlotvori.

24. Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu.

25. Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom.

26. Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetaèine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu.

27. Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok.

28. Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu:

29. "Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više èovjeka slièna njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda.

30. Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i voða u borbi koju smo poduzeli."

31. Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu.

32. Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana.

33. Èim je za to doèuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara.

34. Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana.

35. Jonatan je poslao svoga brata, kao voðu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu.

36. Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziðoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiðoše s tim plijenom.

37. Poslije tih dogaðaja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo sveèano iz Nadabata vode nevjestu, kæer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu.

38. Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori.

39. Podigoše oèi i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i braæom, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom.

40. Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali.

41. Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u plaè.

42. Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana.

43. Kad je to èuo Bakid, došao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana.

44. Tada Jonatan reèe svojim ljudima: "Na noge! Borimo se za svoje živote, jer danas nije kao što je bilo juèer i prekjuèer.

45. Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i šikarje: nema uzmaka.

46. Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!"

47. Boj se zametnuo. Jonatan je pružio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: skoèio je unazad.

48. Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana.

49. Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuæu ljudi.

50. Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poèe u Judeji graditi tvrde gradove, tvrðavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama.

51. U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela.

52. Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrðu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane.

53. Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvrði.

54. Godine stotinu pedeset i treæe, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela proroka i poèeo razaranje.

55. U to je vrijeme Alkima udarila kap i sprijeèila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni rijeèi niti je mogao svojoj kuæi davati naloge.

56. I Alkim tako umrije u živim mukama.

57. Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja poèinula dvije godine.

58. Svi su se bezakonici savjetovali ovim rijeèima: "Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noæi pohvata sve."

59. Potom su otišli i posavjetovali se s njim.

60. Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru.

61. Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, poèinitelje te opaèine, pa su ih pogubili.

62. Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše.

63. Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji.

64. Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave.

65. Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini.

66. Tukao je Odomeru i njegovu braæu i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Poèeli su vojevati i uzlažahu s vojskom.

67. Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave.

68. Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod.

69. Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da doðe u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluèi da se vrati kuæi.

70. Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika.

71. On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neæe protiv njega ništa poduzimati.

72. Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko podruèje.

73. Maè je otpoèinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je poèeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike.

Poglavlje 24

1. Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.

2. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moæi proslavlja:

3. "Izaðoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla.

4. Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.

5. Obiðoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana.

6. U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.

7. Meðu svima njima tražila sam poèinka i na èijoj baštini da se nastanim.

8. Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reèe: 'Nastani se u Jakovu i uði u baštinu Izraelu.'

9. Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neæu prestati dovijeka.

10. Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.

11. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.

12. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.

13. Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao èempres na gori Hermonu.

14. Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružiènjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.

15. Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru.

16. Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.

17. Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.

18. #

19. Doðite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim.

20. Jer je spomen na mene slaði od meda i baština moja od mednoga saæa.

21. Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeðaju.

22. Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi."

23. Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.

24. #

25. On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne;

26. on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno:

27. obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.

28. Prvi ga èovjek nije do dna spoznao niti æe ga posljednji istražiti.

29. Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana.

30. A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj.

31. I rekoh: "Natopit æu vrt svoj i navodnit æu cvijetnjake svoje". I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.

32. Uèinit æu da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost æu njegovu razaslati nadaleko.

33. Izlit æu nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima buduæim.

34. Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.

Poglavlje 25

1. Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima: sloga meðu braæom, prijateljstvo meðu susjedima, muž i žena koji se vole.

2. A tri vrste ljudi mrzi duša moja i veoma mi je oduran život njihov: ohol siromah i lažljiv bogataš i razbludan starac koji nema razbora.

3. Ako za mladosti nisi ništa sabirao, kako æeš išta naæi u starosti?

4. Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba i starcima savjet znalaèki!

5. O, kako je lijepa mudrost u staraca i promišljen savjet odliènika!

6. Veliko je iskustvo kruna starcima, i strah je Gospodnji istinska slava njihova.

7. Devetero smatra srce moje blaženim, a deseto mi je sad na jeziku: èovjek koji se djeci svojoj raduje i koji doživi pad neprijatelja svojih.

8. Blago mužu koji živi sa ženom razumnom i koji ne ore s volom i magarcem, i koji nije pogriješio jezikom svojim, i koji ne služi od sebe nevrednijemu.

9. Blago onomu koji je stekao razboritost i koji pripovijeda ušima pozornim.

10. A kako je velik onaj koji je našao mudrost, ali nitko ne nadmašuje onoga koji se boji Gospoda.

11. Strah je Gospodnji iznad svega; i tko ga ima, s kime se može usporediti?

12. #

13. Svaka rana, samo ne rana srca! I svaka opaèina, samo ne opaèina ženina!

14. Svaka nesreæa, samo ne nesreæa od mrzitelja! I svaka osveta, samo ne osveta neprijateljska!

15. Nema otrova nad otrovom zmijskim niti mržnje od mržnje neprijateljske.

16. Volim više živjeti s lavom i sa zmajem nego živjeti sa ženom opakom.

17. Pakost ženi nagrðuje lik i mraèi joj lice kao u medvjeda.

18. Kad meðu susjedima sjedi joj muž, on i nehotice gorko uzdiše.

19. Malena je svaka zloæa prema zloæi ženskoj: neka je snaðe kob grešnièka!

20. Kakav je pješèani brijeg nogama staraèkim, takva je jezièava žena mirnu mužu.

21. Ne daj se zavesti ljepotom ženskom i ne žudi za ženom.

22. Velik je jad, sramota i ruglo kad žena uzdržava muža svog.

23. Srce poniženo, lice pomraèeno i rana u srcu - to je žena opaka. Ruke lomne i klecava koljena, takva je žena koja ne usreæuje muža svoga.

24. Od žene je grijeh poèeo i zbog nje svi umiremo.

25. Ne daj vodi pukotine niti zloj ženi slobode jezika.

26. Ako ne èini kao što joj pokažeš, otpusti je od sebe.

1. Kad sjedneš blagovati s moænikom. dobro pazi što je pred tobom;

2. stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac;

3. ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno.

4. Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli;