Biblija u jednoj godini.

Na 198. dan, Izaija 14-15 prepričava pad ponosnih naroda i Božji suverenitet nad kraljevima. Joel 1-2 upozorava na nadolazeći sud i poziva na pokajanje, pozivajući ljude da traže božansko milosrđe. Izreke 10:17-20 naglašavaju važnost slušanja i prakticiranja mudrosti, podsjećajući nas da ispravno poučavanje vodi životu i duhovnoj zaštiti.

Poglavlje 14

1. Da, smilovat æe se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da poèine u svojoj zemlji. Pridružit æe im se došljak i prikljuèiti se domu Jakovljevu.

2. Sami æe narodi po njih doæi i odvesti ih u njihov kraj, a njih æe Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit æe one koji njih bijahu zarobili i gospodovat æe nad svojim tlaèiteljima.

3. U dan kad ti Jahve dade da poèineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše,

4. zapjevat æeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlaèenja?

5. Jahve slomi štap zlikovaèki i žezlo vladarsko

6. što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneæ' ih nemilice.

7. Poèiva, miruje sva zemlja klièuæi od radosti.

8. Nad tobom se raduju èempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeæi!"

9. Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doèeka kada doðeš. U tvoju èast ono budi sjene, sve zemaljske moguænike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda.

10. Svi ti oni progovaraju: "I ti si skršen k'o i mi, nama si slièan postao.

11. Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivaè.

12. Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?

13. U svom si srcu govorio: 'Uspet æu se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto æu sebi diæi. Na zbornoj æu stolovati gori na krajnom sjeveru.

14. Uzaæi æu u visine oblaène, bit æu jednak Višnjemu.'

15. A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!"

16. Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to èovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,

17. koji je u pustinju svijet obraæao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kuæi otpuštao?"

18. Kraljevi naroda svi u èasti poèivaju, svaki u svojoj grobnici.

19. A ti si iz groba izbaèen kao smeæe odvratno, pokriven poklanima, maèem probodenima, koji su na ploèe grobne pobacani k'o strvina zgažena!

20. Neæeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neæe spominjati pleme zlikovaèko.

21. Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!

22. Ustat æu na njih - rijeè je Jahve nad Vojskama - i zatrt æu Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rijeè je Jahvina.

23. Dat æu ga u posjed ježevima i moèvarama. Pomest æu ga metlom zatornom - rijeè je Jahve nad Vojskama.

24. Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit æe se, što naumih, izvršit æe se!

25. Skršit æu Asur u svojoj zemlji, zgazit æu ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih æe spasti, spast æe im s pleæa breme njegovo."

26. Takva je odluka stvorena protiv èitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda!

27. A kad Jahve nad Vojskama odluèi, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?

28. One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo:

29. Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer æe iz korijena zmijinjeg izaæi ljutica što æe izleæi zmaja krilatoga.

30. Ubogi æe pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju poèivati siromasi; glaðu æu pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane.

31. Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i èete njegove ne napušta nitko!

32. Što æe se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštiæeni siromasi njegova naroda."

Poglavlje 15

1. Proroštvo o Moabu. Obnoæ opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obnoæ opustošen, šaptom pade Kir Moab!

2. Uspinju se u hram dibonski, na uzvišice da plaèu; nad Nebom i nad Medebom Moab narièe! Sve su glave ostrižene, a sve brade obrijane;

3. na ulicama oblaèe vreæe, na njegovim krovovima leleèu! Na njegovim trgovima svi narièu i suze prolijevaju.

4. Jauèu Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se èuje. Zato dršæu bokovi Moabu, strepi duša njegova;

5. srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi; putem horonajimskim razliježe se jauk nad propašæu.

6. Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema.

7. Zato steèevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba.

8. Da! Jauk se razliježe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima.

9. Da! Vode dimonske krvi su pune, i još jednu nesreæu dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preživjele u zemlji.

Poglavlje 1

1. Rijeè Jahvina koja doðe Joelu, sinu Petuelovu.

2. Èujte ovo, starci, poèujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca?

3. Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu.

4. Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac.

5. Probudite se, pijanice, i plaèite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto.

6. Jer prekri moju zemlju narod moæan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, oènjaci mu kao u lavice.

7. Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele.

8. Plaèite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruènikom svojim.

9. Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže sveæenici, sluge Jahvine.

10. Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje.

11. Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za jeèmom, jer propade žetva poljska.

12. Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti izmeðu sinova ljudskih.

13. Sveæenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, narièite! Doðite, prenoæite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice!

14. Naredite sveti post, proglasite zbor sveèani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuæu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:

15. "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg.

16. Ne išèeznu li hrana pred našim oèima? Nije li nestalo radosti i sreæe iz Doma Boga našega?

17. Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta.

18. Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Èak i stada ovaca kaznu podnose.

19. Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska.

20. Èak i zvijeri èeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.

Poglavlje 2

1. Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršæu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu.

2. Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga igda biti do vremena najdaljih.

3. Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umièe.

4. Nalik su na konje, jure poput konjanika.

5. Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu.

6. Pred njima narodi dršæu i svako lice problijedi.

7. Skaèu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta.

8. Ne tiskaju jedan drugog, veæ svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuæ' redova.

9. Na grad navaljuju, na zidine skaèu, penju se na kuæe i kroz okna ulaze poput lupeža.

10. Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju, zvijezdama se trne sjaj.

11. I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moæan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko æe ga podnijeti?

12. "Al' i sada - rijeè je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteæ', plaèuæ' i kukajuæ'."

13. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrðe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.

14. Tko zna neæe li se opet ražaliti, neæe li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu!

15. Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveèani,

16. narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, èak i nejaè na prsima. Neka ženik iziðe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje.

17. Izmeðu trijema i žrtvenika neka tuže sveæenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže meðu narodima: Gdje im je Bog?"

18. Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.

19. Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neæu pustiti da budete na sramotu narodima.

20. Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se njegov smrad, dizat æe se trulež njegova." (Jer uèini stvari velike.)

21. O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uèini djela velika.

22. Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voæke daju rod, smokva i loza nose izobila.

23. Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoæ.

24. Gumna æe biti puna žita, kace æe se prelijevati od vina i ulja.

25. "Nadoknadit æu vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas."

26. Jest æete izobila, jest æete do sita, slavit æete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama èudesno postupao. ("Moj se narod neæe postidjeti nikad više.")

27. "Znat æete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neæe postidjeti nikad više."

17. Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluðuje tko se na ukor ne osvræe.

18. Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je!

19. Obilje rijeèi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je.

20. Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.