Na 196. dan, Izaija 9-10 najavljuje dolazak Mesije i upozorava na božanske sudove nad pobunjenim narodima. Tobija 10-12 prepričava Tobijine avanture, njegovu poslušnost Bogu i božansku pomoć koju je primio. Izreke 10:9-12 nude lekcije o pravednosti, poštenju i dobrim odnosima, podsjećajući nas da život vođen mudrošću donosi mir i zaštitu.
1. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.
2. Ti si radost umnožio, uveæao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što klièu kad se dijeli plijen.
3. Teški jaram njegov, preèku što mu pleæa pritiskaše, šibu njegova gonièa slomi kao u dan midjanski.
4. Da, sva bojna obuæa, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet æe i bit æe ognju hrana.
5. Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleæima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeèni, Knez mironosni.
6. Nadaleko vlast æe mu se sterat' i miru neæe biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uèvrstit æe ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uèinit æe to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.
7. Gospod posla rijeè protiv Jakova i ona pade na Izraela.
8. Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca:
9. "Opeke nam popadaše, gradit æemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre æemo posaditi."
10. Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove:
11. Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.
12. Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama.
13. Zato Jahve odsijeèe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu.
14. Starješina i odliènik - to je glava; prorok, uèitelj laži - to je rep.
15. Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su.
16. Stog' mu Gospod neæe poštedjet' mladiæa, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neæe. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.
17. Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, draè i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu.
18. Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.
19. [19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:
20. Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.
1. Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlaèiteljske;
2. koji uskraæuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljaèkaju sirote!
3. Što æete èiniti u dan kazne kad izdaleka propast doðe? Kom æete se za pomoæ uteæi, gdje ostaviti blago svoje
4. da se ne morate meðu roblje pognuti, pasti meðu poklanima? Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.
5. Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje!
6. Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljaèka, da ga izgazi k'o blato na ulici.
7. Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veæ u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda.
8. Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?
9. Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask?
10. Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije,
11. kao što uèinih sa Samarijom i kumirima njenim, neæu li uèiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?"
12. I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit æe plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih oèiju.
13. Jer reèe: "Uèinih snagom svoje ruke i mudrošæu svojom, jer sam uman; uklonih meðe narodima i blaga njihova opljaèkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima.
14. Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeæe, kljun otvori, zapijuèe."
15. Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeèe? Hoæe li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije;
16. Jahve nad Vojskama poslat æe stoga gojaznima njegovim skonèanje, slavu æe mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje.
17. Svjetlost Izraelova bit æe poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji æe zapalit' i proždrijeti draè njegov i trnje njegovo u jednome danu.
18. I krasotu njegovih šuma i voænjaka uništit æe od srèike do kore, ona æe biti k'o bolesnik što se trne;
19. ostatak stabala šumskih bit æe lako izbrojiti - dijete æe ih lako popisati.
20. U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuæe Jakovljeve neæe se više oslanjati na onoga koji ih bije, veæ æe se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova.
21. Ostatak æe se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.
22. Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo æe se Ostatak njegov vratiti. Odreðeno je uništenje, pravda se prelila,
23. Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat æe, kako odredi, svu zemlju.
24. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuèe, kad štap diže na tebe.
25. Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj æe prestati, moja æe ih jarost uništiti."
26. Na nj æe Jahve nad Vojskama bièem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap æe diæi nad more k'o na putu egipatskom.
27. U onaj dan: s leða æe ti breme pasti i jaram njegov s vrata æe ti nestat'.
28. Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže.
29. Prelaze klance, u Gebi im je noæište; Rama dršæe, Gibea Šaulova bježi.
30. Vièi iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote!
31. Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski.
32. Još danas zaustavit æe se u Nobu, rukom prijeti gori Kæeri sionske, Brijegu jeruzalemskom.
33. Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posjeèeni, ponajviši sniženi.
34. Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je prošlo vrijeme za povratak a sina ne bijaše,
2. reèe Tobit: "Možda su odbijeni? Ili je možda umro Gabael pa novac nije predan?"
3. I rastuži se veoma.
4. Kaza mu žena: "Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema."
5. I poèe jadikovati: "Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo oèiju mojih!"
6. Tobit je stade tješiti: "Šuti, ne govori: njemu je dobro."
7. Ona mu odgovori: "Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje." Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noæu nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom. Kad proðe èetrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane,
8. Tobija kaza Raguelu: "Pusti me da idem, jer su veæ otac moj i majka moja izgubili nadu da æe me još ugledati."
9. Tast ga zamoli: "Ostani kod mene, a ja æu se pobrinuti da pronaðem nekoga koji æe ocu tvome donijeti vijesti o tebi." Ali mu Tobija odvrati: "Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!"
10. Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ženu, i polovicu imutka, sluge, stoku i novac.
11. Pošto ih je blagoslovio, oprosti se s njima govoreæi: "Djeco, Bog nebeski nek' vam udijeli sreæu još prije nego što umrem."
12. A svojoj kæeri kaza: "Poštuj svekra i svekrvu: oni su ti sada roditelji. I da èujem samo dobre vijesti o tebi." I poljubi je.
13. Onda Edna reèe Tobiji: "Ljubljeni brate moj, nek' ti Gospodar neba dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju æeš imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo, predajem ti kæer svoju na èuvanje: ne žalosti je."
14. Zahvalivši Bogu što mu je udijelio sretan put i poželjevši blagoslov Raguelu i Edni, ženi njegovoj, Tobija krenu.
1. Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi.
2. Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga?
3. Potrèimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuæu:
4. uzmi u ruku riblju žuè." Krenuše, a pas za njima.
5. Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete.
6. Izdaleka ga opazi pa reèe Tobitu: "Evo, vraæa se sin tvoj i èovjek koji ga pratio."
7. A Rafael reèe Tobiji: "Znam da æe otac tvoj otvoriti oèi.
8. Ribljom žuèi namaži njegove oèi, a on æe ih, oæutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti."
9. Dotle se Ana, potrèavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reèe mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga èasa mogu mirno umrijeti!" Nato oboje zaplakaše.
10. Tobit iziðe na vrata i spotaèe se, ali sin potrèa k njemu
11. i pridrža ga, razmaza žuè ocu preko oèiju i kaza: "Hrabro, oèe moj!"
12. Kad ga oèi zasvrbješe, protrlja ih, a iz oèinjih mu se kutiæa oljuštiše bijele mrlje.
13. Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:
14. "Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anðeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!"
15. Njegov sin, sav sretan, uðe u kuæu te izvijesti oca o velikim dogaðajima što su mu se zbili u Mediji.
16. Tobit, prepun radosti i blagoslivljajuæi Boga, poðe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.
17. Kada Tobit doðe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreæi joj: "Dobro došla, kæeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!"
18. I velika radost obuze svu braæu njegovu u Ninivi.
19. A doðoše i Ahikar i njegov neæak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.
1. Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reèe mu: "Sine, pobrini se za plaæu èovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga."
2. Sin odgovori: "Neæu štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio,
3. jer me doveo k tebi zdrava, izlijeèio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje."
4. Starac odgovori: "To mu s pravom pripada!"
5. Onda pozva anðela i kaza mu: "Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli."
6. Tada anðeo pozva njih dvojicu u stranu i reèe im: "Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i velièajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas uèinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova.
7. Lijepo je èuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Èinite dobro, i neæe vas zlo snaæi.
8. Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošæu. Bolje je malo s pravednošæu nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato.
9. Milostinja oslobaða od smrti, ona èisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i èine pravednost napunit æe se života,
10. a koji griješe bit æe dušmani životu svome.
11. Neæu vam sakriti ništa: kazah veæ da je lijepo èuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela.
12. I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;
13. kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ruèak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom.
14. Sada, Bog me poslao da izlijeèim tebe i tvoju snahu Saru.
15. Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anðela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!"
16. Njih se dvojica preplašiše i padoše nièice, jer ih zahvati velik strah.
17. Ali im anðeo reèe: "Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke!
18. Ta ja ne doðoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke.
19. Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oèi, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid.
20. Sada hvalite Boga, a ja se vraæam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo."
21. Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i èudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anðeo Gospodnji.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
9. Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat æe se.
10. Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.
11. Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje.
12. Mržnja izaziva svaðu, a ljubav pokriva sve pogreške.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"É sempre necessário ir para a frente, nunca para trás, na vida espiritual." São Padre Pio de Pietrelcina
