Biblija u jednoj godini.

Na 144. dan, 1. Kraljevima 2 pokazuje kako Salomon učvršćuje svoju vladavinu pravdom i mudrošću. 2. Ljetopisa 2-3 detaljno opisuje početak izgradnje hrama, naglašavajući slavu i svetost mjesta bogoslužja. Psalam 62 jača povjerenje u Boga kao sigurno utočište pred teškoćama.

1. Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:

2. "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se èovjekom!

3. Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;

4. da bi Jahve ispunio svoje obeæanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeæi preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek æe jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.'

5. I sam znaš što mi je uèinio Joab, sin Sarvijin, kako je uèinio obojici vojskovoða Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuæu na nogama svojim.

6. Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poèine u Podzemlju.

7. A sinovima Barzilaja Gileaðanina vrati ljubav: neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.

8. Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neæu te pogubiti maèem.'

9. Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si èovjek razborit, i veæ æeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš."

10. I potom poèinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu.

11. David je kraljevao nad Izraelom èetrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

12. Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma uèvrsti.

13. Ali Adonija, sin Hagitin, doðe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade nièice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je."

14. I nastavi: "Imam ti nešto reæi." Ona reèe: "Govori."

15. Tada æe on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael oèekivao da æu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.

16. Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reèe: "Govori."

17. A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neæe odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!"

18. A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit æu kralju o tebi."

19. Kada dakle uðe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i poðe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.

20. Tada mu reèe: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neæu odbiti."

21. Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu."

22. Kralj Salomon odgovori i reèe svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sveæenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"

23. Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!

24. Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeæao: još danas æe Adonija umrijeti."

25. I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.

26. Sveæeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neæu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovèeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem."

27. I Salomon iskljuèi Ebjatara iz sveæenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rijeè koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.

28. Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije prikljuèio Abšalomu - on uteèe u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika.

29. I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruèi Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!"

30. Benaja ode u Šator Jahvin i reèe Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziði!" On odgovori: "Neæu, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio."

31. Kralj mu reèe: "Uèini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako æeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio.

32. Jahve æe uèiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva èovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maèem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voðu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga.

33. Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaèkoj kuæi i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir."

34. I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.

35. Mjesto njega postavi kralj na èelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sveæenika Sadoka.

36. Salomon pozva Šimeja i reèe mu: "Sagradi sebi kuæu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.

37. Onoga dana kad iziðeš i prijeðeš potok Kidron, znaj dobro da æeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju."

38. Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako æe uèiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.

39. Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu."

40. Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata.

41. I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se."

42. Kralj pozva Šimeja i reèe mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da æeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijeè koju sam èuo.'

43. Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?"

44. Još reèe kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si uèinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uèini da se tvoja zloæa obori na tvoju glavu.

45. A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje æe Davidovo biti èvrsto pred Jahvom dovijeka."

46. I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziðe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se uèvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.

Poglavlje 2

1. Odbroji sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa kamenolomaca u gori i tri tisuæe i šest stotina poslovoða.

2. Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao što si mome ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje æe živjeti, tako uèini i meni.

3. Kanim podiæi Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se diže pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se prinose paljenice jutrom i veèerom, subotom, na dane mlaðaka i na blagdane Jahve, Boga našega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu.

4. Dom koji gradim bit æe velik, jer je naš Bog najveæi meðu svim bozima.

5. TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diže pred lice?

6. Pošalji mi èovjeka vièna obradi zlata, srebra, tuèa, željeza, grimiza, karmezina i ljubièastog baršuna, i vièna umjetnosti rezbarstva: radit æe s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima što mi ih ostavi moj otac David.

7. Pošalji mi iz Libanona cedrovine, èempresovine i sandalovine, jer znam da tvoje sluge umiju sjeæi libanonska stabla. Moje æe sluge raditi s tvojima.

8. Morat æe mi pripraviti mnogo drva, jer æe kuæa što je mislim graditi biti velika i velièanstvena.

9. Drvosjeèama što æe obarati stabla dajem dvadeset tisuæa kora pšenice, dvadeset tisuæa kora jeèma, dvadeset tisuæa bata vina i dvadeset tisuæa bata ulja za izdržavanje tvojih slugu."

10. Hiram, tirski kralj, odgovori pismom što ga posla Salomonu: "Zato što voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim."

11. Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji æe jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje.

12. Stoga ti šaljem èovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija,

13. sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obraðivati zlato, srebro, tuè, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubièasti baršun, bÓez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On æe raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca.

14. Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, jeèma, ulja i vina kako je obeæao.

15. A mi æemo nasjeæi stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest æemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem."

16. Salomon pobroji sve strance koji se zatekoše u Izraelovoj zemlji poslije popisa što ga bijaše proveo njegov otac David i naðe ih sto pedeset tri tisuæe i šest stotina.

17. Od njih odredi sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa tesara u planini, tri tisuæe i šest stotina ljudi da upravljaju radom naroda.

Poglavlje 3

1. Salomon tada poèe graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori, ondje gdje je njegov otac David imao viðenje. To je mjesto koje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana.

2. Salomon otpoèe gradnju drugoga mjeseca èetvrte godine svojega vladanja.

3. Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Božjega: šezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u širinu dvadeset lakata.

4. Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po širini ovoga potonjega, u dužinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Obložio ga je iznutra èistim zlatom.

5. Veliku je dvoranu obložio èempresovinom, koju je prekrio èistim zlatom i postavio palme i cvjetne vijence.

6. Optoèio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato parvajimsko.

7. Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te izrezao kerubine po zidovima.

8. Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj širini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka i obloži je sa šest stotina talenata suhog zlata.

9. Za èavle je dao na mjeru pedeset zlatnih šekela. I gornje je odaje obložio zlatom.

10. U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno djelo. I njih obloži zlatom.

11. Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet lakata dodirivaše hramski zid, a drugo od pet lakata doticaše krilo drugoga kerubina.

12. Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga kerubina.

13. Raširena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani.

14. Napravi zastor od ljubièastog baršuna, od grimiza, karmezina i bÓeza te na njemu izveze kerubine.

15. Pred Dvoranom napravi dva stupa dugaèka trideset i pet lakata, a glavice im na vrhu pet lakata.

16. U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto mogranja koje postavi meðu vijence.

17. Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.

1. Zborovoði. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.

2. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.

3. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati.

4. Dokle æete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu?

5. Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju.

6. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.

7. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati.

8. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utoèište.

9. U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utoèište!

10. Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca èovjeèja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili.

11. U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione.

12. Bog rekao jedno, a ja dvoje èuo:

13. "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraæaš svakom po djelima."