Biblija u jednoj godini.

Na 142. dan, 2. Samuelova 24 pokazuje nam posljedice popisa stanovništva koji je naredio David, podsjećajući nas na važnost povjerenja u Boga. 1. Ljetopisa 29 bilježi velikodušnost i prinose ljudi za izgradnju hrama, ističući duh štovanja. Psalam 30 je pjesma zahvalnosti i hvale Bogu za iscjeljenje, zaštitu i pobjedu nad nedaćama.

1. Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreæi: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!"

2. I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiðite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda."

3. Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim oèima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?"

4. Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove i od rijeèi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod.

5. Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru.

6. Potom doðoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu.

7. Zatim doðoše do tvrðave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi.

8. Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem.

9. Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuæa ratnika viènih maèu, a Judejaca pet stotina tisuæa ljudi.

10. Poslije toga Davida zapeèe savjest što je dao brojiti narod pa reèe Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio."

11. Kad je David ujutro ustao, veæ je Jahvina rijeè bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu:

12. "Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti uèinim!'"

13. Gad tako doðe Davidu i javi mu ovo: "Hoæeš li da doðu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji æe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!"

14. David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!"

15. David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe.

16. Kad je anðeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reèe anðelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anðeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca.

17. Kad David vidje anðela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam uèinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

18. Istoga dana doðe Gad k Davidu i reèe mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!"

19. I ode David po Gadovoj rijeèi, kako mu je zapovjedio Jahve.

20. Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziðe i pokloni se kralju licem do zemlje.

21. Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu."

22. Arauna reèe Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim oèima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo!

23. Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reèe Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!"

24. Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoæu da kupim od tebe i da platim; neæu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela.

25. Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.

1. Kralj David reèe svemu zboru: "Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i nježno momèe, a ovo je velik posao, jer neæe biti za èovjeka dvor nego za Boga Jahvu.

2. Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne stvari i srebra za srebrne, tuèa za tuèane, željeza za željezne, drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i šarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora.

3. Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti Dom.

4. Tri tisuæe zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuæa talenata èistoga srebra da se oblože zidovi prostorija.

5. Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetnièkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?"

6. Tada su dragovoljno priložili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisuænici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima.

7. Dali su za službu u Božjem Domu zlata pet tisuæa talenata i deset tisuæa zlatnih darika, srebra deset tisuæa talenata, tuèa osamnaest tisuæa talenata, željeza sto tisuæa talenata.

8. U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma na ruke Jehiela Geršonovca.

9. Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.

10. Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reèe David: "Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka!

11. Tvoja je, Jahve, velièina, sila, slava, sjaj i velièanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega!

12. Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moæ, u tvojoj je vlasti da uèiniš velikim i jakim sve.

13. I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dièno ime.

14. Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!

15. Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši oèevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade.

16. Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje!

17. Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošæu sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.

18. Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, saèuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi!

19. A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!"

20. Tada David reèe svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!" I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši nièice, poklonio se Jahvi i kralju.

21. Žrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan: tisuæu junaca, tisuæu ovnova, tisuæu jaganjaca s njihovim ljevanicama, mnogo drugih žrtava za sav Izrael.

22. Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujuæi. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za sveæenika.

23. Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i slušao ga je sav Izrael.

24. Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pružili ruku kralju Salomonu i sveèano mu obeæali pokornost.

25. Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred oèima sveg Izraela i dao njegovu kraljevstvu velièanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u Izraelu.

26. Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom.

27. Nad Izraelom je kraljevao èetrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

28. Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon.

29. Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada,

30. sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i dogaðajima što prijeðoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.

1. Psalam. Pjesma za posveæenje Doma. Davidov.

2. Velièam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

3. Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;

4. Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.

5. Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!

6. Jer samo za tren traje srdžba njegova, a èitav život dobrota njegova. Veèer donese suze, a jutro klicanje.

7. U svojoj sreæi rekoh: "Neæu se pokolebati nikada!"

8. Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali èim lice sakriješ, sav se uplašim.

9. Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrðe Boga svojega:

10. "Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siðem? Zar æe te prašina slaviti, zar æe naviještati vjernost tvoju?"

11. Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoæ!

12. Okrenuo si moj plaè u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošæu.

13. Zato ti pjeva duša moja i neæe zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka æu te hvaliti!