Biblija u jednoj godini.

Na 134. dan istražujemo teme suda i integriteta. 2. Samuelova 16 prepričava Davidov susret sa Šimejem, pun uvreda i provokacija, testirajući njegovo strpljenje. U 1. Ljetopisima 21, popis stanovništva dovodi do ozbiljnih posljedica, podsjećajući nas da budemo oprezni sa svojim odlukama. Psalam 15 nudi uzor integriteta i pravednosti, ističući važnost življenja u skladu s Božjom voljom.

1. Kad je David prešao malo preko vrha, doðe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožða, sto voænjaèa i mijeh vina.

2. Kralj upita Sibu: "Što æeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci æe poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voæe momcima za jelo, a vino za piæe onima koji se umore u pustinji."

3. Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas æe mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'"

4. Tada kralj reèe Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!"

5. Kad je kralj David došao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao.

6. Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane.

7. A Šimej je ovako govorio proklinjuæi: "Odlazi, odlazi, krvnièe, ništarijo!

8. Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."

9. Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!"

10. Ali kralj odgovori: "Što hoæete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto èiniš tako?'"

11. Nato David reèe Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neæe sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.

12. Možda æe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku."

13. Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iðaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuæi, bacajuæi kamenje i dižuæi prašinu.

14. Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše.

15. Abšalom je meðutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim.

16. A kad je Hušaj Arèanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reèe Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!"

17. A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?"

18. A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov æu biti i s njim æu ostati.

19. A drugo: kome æu služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako æu služiti tebi."

20. Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da èinimo?"

21. Ahitofel odgovori Abšalomu: "Uði k inoèama svoga oca, koje je ostavio da èuvaju palaèu: tada æe sav Izrael èuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa æe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe."

22. Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom uðe k inoèama svoga oca na oèi svemu Izraelu.

23. A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.

1. Tada Satan ustade na Izraela i potaèe Davida da izbroji Izraelce.

2. Kralj reèe Joabu i narodnim knezovima: "Idite, izbrojte Izraelce od Beer Šebe pa do Dana, onda se vratite i kažite mi koliko ih je na broju."

3. Joab reèe: "Neka Jahve dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zašto traži to moj gospodar? Zašto da bude na krivicu Izraelu?"

4. Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove. Tako je Joab otišao i poèeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem.

5. Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaše milijun i sto tisuæa ljudi viènih maèu, a Judejaca èetiri stotine i sedamdeset tisuæa viènih maèu.

6. Ali nije pobrojio meðu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed.

7. Bilo je to mrsko i u Božjim oèima, pa Bog udari Izraela.

8. David reèe Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!"

9. Jahve reèe Davidovu vidiocu Gadu:

10. "Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti uèinim!'"

11. Došavši k Davidu, Gad mu reèe: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi

12. ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i maè tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin maè i kuga bude na zemlji i Jahvin anðeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!"

13. David reèe Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!"

14. Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuæa Izraelaca.

15. Bog je poslao anðela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je poèeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anðelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anðeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana.

16. David, podigavši oèi, vidje Jahvina anðela kako stoji izmeðu zemlje i neba držeæi u ruci isukan maè koji je podigao na Jeruzalem, i on pade nièice sa starješinama obuèenim u kostrijet.

17. David reèe Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo naèinio, a što uèiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka doðe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!"

18. Tada Jahvin anðeo reèe Gadu da kaže Davidu neka uziðe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana.

19. David je otišao po rijeèi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime.

20. A Ornan, okrenuvši se, opazi anðela, a njegova se èetiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu.

21. Uto doðe David do Ornana, a on, pogledavši i opazivši Davida, doðe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.

22. Tada David reèe Ornanu: "Daj mi to gumno da sagradim na njemu žrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u narodu!"

23. Ornan odgovori Davidu: "Neka ga uzme i neka èini moj gospodar kralj što je dobro u njegovim oèima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i mlatilice za drva, i pšenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam."

24. Kralj David reèe Ornanu: "Ne, nego hoæu da kupim u tebe i da platim, jer neæu da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene."

25. I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru.

26. Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice.

27. Jahve zapovjedi anðelu da vrati maè u korice.

28. U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poèe prinositi žrtve ondje.

29. Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu.

30. David nije mogao iæi k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od maèa Jahvina anðela.

1. Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

2. Onaj samo tko živi èestito, koji èini pravicu, i istinu iz srca zbori,

3. i ne kleveæe jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga;

4. koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje;

5. koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako èini, pokolebat' se neæe dovijeka.