1. Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovèeg saveza Jahvina pod zavjesama!"

2. Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, èini, jer je Bog s tobom."

3. Ali još iste noæi doðe Natanu ova Božja rijeè:

4. "Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neæeš sagraditi kuæe da prebivam u njoj.

5. Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta.

6. Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeè rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuæu od cedrovine?'

7. Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom.

8. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji.

9. Odredit æu prebivalište svome izraelskom narodu i posadit æu ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muèe kao prije,

10. onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit æu sve tvoje neprijatelje i uèinit æu te velikim. Jahve æe ti podiæi dom.

11. Jer kad se ispune tvoji životni dani i doðe vrijeme da poèineš kod otaca, podiæi æu tvoga potomka nakon tebe, koji æe biti izmeðu tvojih sinova, i utvrdit æu njegovo kraljevstvo.

12. On æe mi sagraditi dom, a ja æu utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.

13. Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika.

14. Utvrdit æu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje æe mu èvrsto stajati zasvagda.'"

15. Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje.

16. Tada kralj David doðe i stade pred Jahvu i reèe: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde?

17. Pa i to je bilo premalo u tvojim oèima, o Bože, nego si dao obeæanja domu svoga sluge i za daleku buduænost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna èovjeka, o Bože Jahve!

18. Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu!

19. Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velièajnosti.

20. Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli.

21. Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako steèeš sebi ime velikim i strašnim èudesima, izgoneæi krivobožaèka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta?

22. Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom.

23. Zato sada, Jahve, neka bude èvrsta dovijeka rijeè koju si dao svome sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao.

24. Neka bude èvrsta, da se velièa tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji èvrsto pred tobom.

25. Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da æeš mu podiæi dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.

26. Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeæanje dao svome sluzi.

27. Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit æe blagoslovljen zasvagda."





“Quanto mais te deixares enraizar na santa humildade, tanto mais íntima será a comunicação da tua alma com Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina