Poslanica Hebrejima, 5
1. Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.
2. On može primjereno suosjeæati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošæu.
3. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.
4. I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
5. Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši sveæenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reèe: Ti si sin moj, danas te rodih,
6. po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu.
7. On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti:
8. premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati
9. i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaèetnik vjeènoga spasenja -
10. proglašen od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu.
11. O tome nas èeka besjeda velika, ali teško ju je rijeèima izložiti jer ste tvrdih ušiju.
12. Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veæ budete uèitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouèava poèetnièka poèela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.
13. Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejaèe je.
14. A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana èula za rasuðivanje dobra i zla.