Katolička Biblija
 

Druga knjiga o kraljevima, 17

6. Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

Stihovi vezani uz Druga knjiga o kraljevima, 17:

Poglavlje 17. Knjige 2 Kraljeva opisuje pad Kraljevstva Izraelovo, koje se odmaknulo od Boga i usvojilo poganske prakse. Kao rezultat toga, ljudi su deportirani u Asiriju, a druge nacije sjedile su u njihovoj zemlji. Ispod je pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje se odnose na teme koje se odnose na 2 kraljeva 17:

Ponovljeni zakon 28:64: "I Gospodin će vas širiti među sve narode s jednog kraja zemlje na drugi." Ovaj stih predviđa da će se, ako se narod Izrael odmire od Boga, raširiti među narodima.

Psalam 106:34-35: "Narodi koje im je Gospodin rekao nisu uništili pogane i naučili su njihova djela." Ovaj psalam pripovijeda povijest Izraela od oslobođenja Egipta do vremena kraljeva i ističe tendenciju ljudi da odstupaju od Boga i slijede poganske prakse susjednih naroda.

Jeremija 3:6-7: "Gospodin je rekao u danima kralja Jozije, vidio je što je Izrael učinio, preljubnik, kako je prešao preko cijelog visokog i ispod cijelog zelenog stabla." Ovaj stih naglašava nevjeru Izraela prema Bogu i tendenciju ljudi da traže štovanje idola na visokim mjestima pod drvećem.

Hosea 10:1: "Izrael je bio luksuzna vinova loza, koja unosi plod sebi. Prema obilju svog plodova, pomnožila je oltare; prema dobroti njihove zemlje, tako da su njihovi statue dobro napravili." Ovaj stih opisuje materijalni prosperitet Izraela, što je dovelo ljude do umnožavanja njihovih oltara i idola.

Amos 5:26-27: "Ali uzeli ste tabernakul svog moha i sliku svojih slika, zvijezde vašeg Boga, koju ste napravili. Dakle, ja ću vas odvesti, osim marelice, kaže Gospod , čije je ime, to je Bog domaćina. " Ovaj se stih odnosi na štovanje idola u Izraelu, uključujući i počast Božje zvijezde Remfana, koja je pridonijela padu Kraljevstva Izraelovo.





“Caminhe com alegria e com o coração o mais sincero e aberto que puder. E quando não conseguir manter esta santa alegria, ao menos não perca nunca o valor e a confiança em Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina