Katolička Biblija
 

Druga knjiga Ljetopisa, 26

20. Kad ga sveæenièki poglavar Azarja i svi sveæenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na èelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziðe jer ga Jahve bijaše udario.

Stihovi vezani uz Druga knjiga Ljetopisa, 26:

2 Kronike 26 pripovijeda kraljevu Uzzije, kralja Jude koji je počeo dobro, ali na kraju je pao u ponos i neposlušnost Bogu. Tijekom njegove vladavine, Judah je prosperirao i Uzziji su postali moćni kralj, ali ponos ga je doveo do uđe u hram i pokušao ponuditi tamjan, nešto što je bilo dopušteno samo svećenicima. Kao rezultat toga, Bog ga je kaznio lepre. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 2 kronike 26:

Izreke 16:18: "Ponos prethodi propast, a arogancija dolazi prije pada." Ovaj je stih relevantan za 26 poglavlja, jer su Uzima padali u sramotu zbog njegovog ponosa i arogancije.

2 Kronike 26:5: "Tražio je Boga tijekom života Zaharije, gospodara vidovca koji su mu dali upute u strah od Boga." Ovaj stih pokazuje da je Uzziah započeo svoju vladavinu tražeći Boga i slijedeći svoja učenja.

Izreke 16:32: "Bolje je pacijent od ratnika, bolje je kontrolirati njegov duh nego osvojiti grad." Ovaj je stih relevantan za Uziju, koji je bio uspješan ratnik, ali nije mogao kontrolirati svoj duh ponosa i neposlušnosti.

2 Kronike 26:16: "Ali kad je bilo moćno, srce mu je postalo toliko ponosno da je djelovao nevjere protiv Gospoda, svog Boga. Ušao je u hram Gospodnje kako bi spalio tamjan na oltaru tamjana." Ovaj stih pokazuje kako je Uzias postao ponosan i neposlušan Bogu, što je na kraju dovelo do njegovog pada.

Izaija 6:1: "U godini Kralj Uzziah je umrla, ugledao sam Gospoda kako sjedi na visokom i uzvišenom prijestolju, a preklop njegove haljine ispunio je hram." Ovaj stih pokazuje da je Uzzija bio važan kralj u Judi i da je njegova smrt imala veliki utjecaj. To se također može protumačiti kao znak božanske kazne na Uzziji zbog njihove neposlušnosti.





“Para que se preocupar com o caminho pelo qual Jesus quer que você chegue à pátria celeste – pelo deserto ou pelo campo – quando tanto por um como por outro se chegará da mesma forma à beatitude eterna?” São Padre Pio de Pietrelcina