Prva knjiga o Samuelu, 9

1. Živio u ono vrijeme jedan èovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, èovjek imuæan.

1. Et erat vir de Beniamin nomine Cis filius Abiel filii Seror filii Be chorath filii Aphia, Beniaminita vir potens.

2. Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep. Meðu sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega èovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda.

2. Et erat ei filius vocabulo Saul electus et bonus, et non erat vir de filiis Israel melior illo; ab umero et sursum eminebat super omnem populum.

3. Uto se Kišu, Šaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reèe svome sinu Šaulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!"

3. Perierant autem asinae Cis patris Saul, et dixit Cis ad Saul filium suum: “Tolle tecum unum de pueris et consurgens vade et quaere asinas”. Qui cum transissent per montem Ephraim

4. I proðoše oni Efrajimovu goru i proðoše zemlju Šališu, ali ne naðoše ništa; proðoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; proðoše i zemlju Benjaminovu, ali ne naðoše ništa.

4. et per terram Salisa et non invenissent, transierunt etiam per terram Salim, et non erant, sed et per terram Iemini et minime reppererunt.

5. Kad su došli u zemlju Suf, reèe Šaul momku koji ga je pratio: "Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!"

5. Cum autem venissent in terram Suph, dixit Saul ad puerum suum, qui erat cum eo: “Veni, et revertamur, ne forte dimiserit pater meus asinas et sollicitus sit pro nobis”.

6. A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu živi èovjek Božji; to je vrlo ugledan èovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poðimo, dakle, k njemu, možda æe nas uputiti u ono zbog èega smo pošli na put."

6. Qui ait ei: “Ecce est vir Dei in civitate hac, vir nobilis. Omne quod loquitur, absque ambiguitate venit. Nunc ergo eamus illuc, si forte indicet nobis de via nostra, propter quam venimus”.

7. A Šaul reèe svome momku: "Ako zaista poðemo onamo, što æemo ponijeti èovjeku? Kruha je nestalo u našim torbama, nemamo dara da ponesemo èovjeku Božjem. Što mu možemo dati?"

7. Dixitque Saul ad puerum suum: “Ecce ibimus; quid feremus ad virum? Panis defecit in sitarciis nostris, et sportulam non habemus, ut demus homini Dei. Quid habemus?”.

8. A momak opet progovori i reèe Šaulu: "Gle, imam u ruci èetvrt šekela srebra: dat æu ga Božjem èovjeku da nas uputi kamo bismo išli."

8. Rursum puer respondit Sauli et ait: “Ecce inventa est in manu mea quarta pars sicli argenti; demus homini Dei, ut indicet nobis viam nostram”. —

9. Nekoæ se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet, govorilo: "Hajde, poðimo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom nekoæ se zvao vidjelac. -

9. Olim in Israel sic loquebatur unusquisque vadens consulere Deum: “Venite, et eamus ad videntem”; qui enim propheta dicitur hodie, vocabatur olim videns. —

10. Šaul odvrati svome momku: "Dobro veliš. Hajdemo!" I krenuše u grad gdje je živio èovjek Božji.

10. Et dixit Saul ad puerum suum: “Optimus sermo tuus; veni, eamus”. Et ierunt in civitatem, in qua erat vir Dei.

11. Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoše djevojke koje su izašle da zahvate vode. I zapitaše ih: "Je li gore vidjelac?" -

11. Cumque ascenderent clivum civitatis, invenerunt puellas egredientes ad hauriendam aquam et dixerunt eis: “Num hic est videns?”.

12. One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je stigao u grad, jer danas narod ima žrtvu na uzvišici.

12. Quae respondentes dixerunt illis: “Hic est: ecce ante te, festina nunc; hodie enim venit in civitatem, quia sacrificium est hodie populo in excelso.

13. Èim uðete u grad, naæi æete ga još prije nego što se popne na uzvišicu da sudjeluje na žrtvenoj gozbi. Narod neæe jesti dok on ne doðe, jer on mora blagosloviti žrtvu, a onda æe tek uzvanici jesti. Zato idite odmah gore, jer æete ga sada još naæi."

13. Ingredientes urbem statim invenietis eum, antequam ascendat excelsum ad vescendum; neque enim comesurus est populus, donec ille veniat, quia ipse benedicit hostiae, et deinceps comedunt, qui vocati sunt. Nunc ergo conscendite, quia statim reperietis eum”.

14. Oni otiðoše gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete polazeæi na uzvišicu.

14. Et ascenderunt in civitatem. Cumque illi intrarent in urbem, apparuit Samuel egrediens obviam eis, ut ascenderet in excelsum.

15. A dan prije nego što je Šaul došao bijaše Jahve objavio Samuelu:

15. Dominus autem revelaverat Samuel, ante unam diem quam veniret Saul, dicens:

16. "Sutra u ovo doba poslat æu k tebi èovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti æeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On æe izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene."

16. “Hac ipsa, quae nunc est hora, cras mittam ad te virum de terra Beniamin, et unges eum ducem super populum meum Israel, et salvabit populum meum de manu Philisthinorum, quia respexi populum meum; venit enim clamor eorum ad me”.

17. A kad je Samuel ugledao Šaula, Jahve mu progovori: "Evo ti èovjeka za koga ti rekoh: 'Taj æe vladati nad mojim narodom.'"

17. Cumque aspexisset Samuel Saulem, Dominus ait ei: “Ecce vir, quem dixeram tibi; iste dominabitur populo meo”.

18. Šaul pristupi Samuelu na vratima i reèe: "Daj mi kaži gdje je vidioèeva kuæa."

18. Accessit autem Saul ad Samuelem in medio portae et ait: “Indica, oro, mihi: Ubi est domus videntis?”.

19. A Samuel odgovori Šaulu: "Ja sam vidjelac. Poði preda mnom na uzvišicu, danas æete sa mnom jesti. Sutra æu te ujutro otpustiti i sve æu ti kazati što ti je na srcu.

19. Et respondit Samuel Sauli dicens: “Ego sum videns. Ascende ante me in excelsum, ut comedatis mecum hodie. Et dimittam te mane et omnia, quae sunt in corde tuo, indicabo tibi;

20. A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se jer su se našle. Uostalom, kome pripada sve što je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?"

20. et de asinis, quas perdidisti nudiustertius, ne sollicitus sis, quia inventae sunt. Et cuius erunt optima quaeque Israel? Nonne tibi et omni domui patris tui?”.

21. A Šaul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeðu svih rodova Benjaminova plemena? Zašto mi, dakle, govoriš takve rijeèi?"

21. Respondens autem Saul ait: “Numquid non Beniaminita ego sum de minima tribu Israel, et cognatio mea novissima inter omnes familias de tribu Beniamin? Quare ergo locutus es mihi sermonem istum?”.

22. Samuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto u proèelju meðu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak.

22. Assumens itaque Samuel Saulem et puerum eius introduxit eos in triclinium et dedit eis locum in capite eorum, qui fuerant invitati: erant enim quasi triginta viri.

23. Zatim Samuel reèe kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh da ga staviš na stranu."

23. Dixitque Samuel coco: “Da partem, quam dedi tibi et praecepi, ut reponeres seorsum apud te”.

24. Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Šaula, a Samuel mu reèe: "Evo, pred tobom je ono što je saèuvano za tebe. Jedi, jer to ti je saèuvano baš za ovu zgodu." Tako je u onaj dan Šaul jeo sa Samuelom.

24. Levavit autem cocus armum et caudam et posuit ante Saul. Dixitque Samuel: “Ecce quod remansit; pone ante te et comede, quia de industria servatum est tibi, quando populum vocavi”. Et comedit Saul cum Samuel in die illa.

25. Potom odande siðoše u grad. Ondje prostriješe Šaulu na krovu.

25. Et descenderunt de excelso in oppidum. Et straverunt pro Saul in solario, et dormivit.

26. I on leže na poèinak. Èim je svanula zora, Samuel zovnu Šaula (na krovu) govoreæi: "Ustani da te otpustim!" Kad je Šaul ustao, izaðoše obojica, on i Samuel.

26. Cumque mane surrexissent, et iam elucesceret, vocavit Samuel Saul in solario dicens: “Surge, ut dimittam te”. Et surrexit Saul. Egressique sunt ambo, ipse videlicet et Samuel.

27. Kad su došli na kraj grada, reèe Samuel Šaulu: "Kaži momku neka poðe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeè Božju."

27. Cumque descenderent in extrema parte civitatis, Samuel dixit ad Saul: “Dic puero, ut antecedat nos — et ille antecessit C; tu autem subsiste paulisper, ut indicem tibi verbum Domini”.