Judita, 6

1. Pošto je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeæanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoènosti svega naroda razlièita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru:

1. Et, cum cessasset tumultus viro rum, qui erant in circuitu conci lii, dixit Holofernes princeps militiae virtutis Assyriae ad Achior coram omni populo alienigenarum et ad omnes filios Moab:

2. "Tko si ti, Ahiore, ti i plaæenici Efrajimovi, da danas ovako prorokuješ meðu nama i savjetuješ da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio štit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On æe poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov neæe spasiti.

2. “Et quis es tu, Achior, et mercennarii Ephraim, quoniam prophetasti nobis sicut hodie et dixisti quoniam genus filiorum Israel non expugnatur, quoniam Deus eorum proteget eos? Et quis est Deus, nisi Nabuchodonosor rex omnis terrae? Hic mittet potestatem suam et disperdet eos a facie terrae, et non liberabit eos Deus eorum.

3. Mi, sluge kraljeve, mi æemo ih smrviti kao jednog èovjeka. Neæe izdržati žestine našega konjaništva.

3. Sed nos servi illius percutiemus eos sicut hominem unum, nec sustinebunt vim equorum nostrorum.

4. Njime æemo ih zdrobiti. Brda æe se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Neæe se ni održati pred nama, svi æe izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rijeèi njegove neæe ostati neispunjene.

4. Inundabimus enim eos in ipsis, et montes eorum inebriabuntur sanguine eorum, et campi eorum replebuntur mortuis eorum, et non resistet vestigium pedum eorum contra faciem nostram, sed perditione perient. Dicit rex Nabuchodonosor, dominus universae terrae; dixit enim, et non frustrabuntur verba oris eius.

5. A ti, Ahiore, plaæenièe amonski, koji si tako govorio u dan izopaèenosti svoje, neæeš više gledati moga lica od današnjeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta.

5. Tu autem, Achior, mercennari Ammon, qui locutus es verba haec in die iniquitatis tuae, non videbis faciem meam iam ex hac die, quoadusque ulciscar in genus illorum, qui ascenderunt ex Aegypto.

6. Tada æe gvožðe mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti æeš pasti meðu ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega.

6. Et tunc pertransiet ferrum militiae meae et populus famulorum meorum latera tua, et cades cum vulneratis eorum, cum venero.

7. Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova:

7. Et deducent te servi mei in montanam et ponent te in una civitatum ascensuum

8. neæeš poginuti dok ne budeš zatrt s njima.

8. et non peries, donec extermineris cum eis.

9. Ako u srcu svome gajiš nadu da neæe biti osvojeni, zašto onda tvoje lice pokazuje toliku utuèenost? Rekoh: nijedna od rijeèi mojih neæe ostati neispunjena."

9. Et, si speras corde tuo quoniam non capientur, non concidat facies tua. Locutus sum, et nihil decidet verborum meorum”.

10. Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u šatoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih.

10. Et praecepit Holofernes servis suis, qui erant adstantes in tabernaculo eius, ut comprehenderent Achior et ducerent eum in Betuliam et traderent in manus filiorum Israel.

11. Njegove ga sluge uhvatiše, odvedoše izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedoše ga prema brdima i dovedoše na izvore koji se nalaze pod Betulijom.

11. Et comprehenderunt eum servi eius et duxerunt illum extra castra in campum et promoverunt ex medio campo in montanam et advenerunt ad fontes, qui erant sub Betulia.

12. Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvatiše oružje, iziðoše iz grada prema vrhu brda, a praæari zauzeše put što se tuda uspinje i poèeše bacati kamenice na njih da im sprijeèe penjanje.

12. Et, ut viderunt eos viri civitatis super verticem montis, acceperunt arma sua et exierunt extra civitatem supra cacumen montis, et omnis vir fundibalarius occupavit ascensus eorum et mittebat lapides super eos.

13. Oni se onda skloniše pod brdo, svezaše Ahiora i ostaviše ga na podnožju brda, pa se vratiše svome gospodaru.

13. Et accedentes sub monte alligaverunt Achior et reliquerunt proiectum sub radice montis et reversi sunt ad dominum suum.

14. Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi priðoše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare.

14. Descendentes autem filii Israel de civitate sua adstiterunt ei et solventes eum perduxerunt in Betuliam et adduxerunt eum ad principes civitatis suae,

15. Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov.

15. qui erant in diebus illis Ozias filius Michae de tribu Simeon et Chabris filius Gothoniel et Charmis filius Melchiel.

16. Dozvaše gradske starješine, ali doðoše na zbor i svi mladiæi i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim.

16. Et convocaverunt omnes seniores civitatis, et concurrerunt omnes iuvenes eorum et mulieres et pueri eorum in ecclesiam; et statuerunt Achior in medio omnis populi ipsorum, et interrogavit eum Ozias, quid contigisset.

17. Ahior ih izvijesti o svemu što je reèeno na Holofernovu vijeæanju: što je sam kazao voðama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova.

17. Et respondens indicavit eis verba consilii Holofernis et omnia verba, quaecumque locutus est in medio principum filiorum Assyriae, et quaecumque magniverbatus est Holofernes adversus domum Israel.

18. Tada narod pade nièice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi:

18. Et procidens omnis populus adoraverunt Deum et clamaverunt dicentes:

19. "Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posveæenih!"

19. “Domine, Deus caeli, respice ad superbiam eorum et miserere humilitatis generis nostri et respice ad faciem eorum, qui sanctificati sunt tibi in hac die”.

20. Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga.

20. Et consolati sunt Achior et laudaverunt eum valde.

21. Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu noæ dozivahu u pomoæ Boga Izraelova.

21. Et suscepit eum Ozias de ecclesia in domum suam et fecit cenam senioribus, et invocaverunt Deum Israel in adiutorium per totam noctem illam.