Jakovljeva poslanica, 3
1. Neka vas, braæo moja, ne bude mnogo uèitelja! Ta znate: bit æemo strože suðeni.
1. Nolite plures magistri fieri, fra tres mei, scientes quoniam maius iudicium accipiemus.
2. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je èovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.
2. In multis enim offendimus omnes. Si quis in verbo non offendit, hic perfectus est vir, potens etiam freno circumducere totum corpus.
3. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim.
3. Si autem equorum frenos in ora mittimus ad oboediendum nobis, et omne corpus illorum circumferimus.
4. Evo i laða: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoæe.
4. Ecce et naves, cum tam magnae sint et a ventis validis minentur, circumferuntur a minimo gubernaculo, ubi impetus dirigentis voluerit;
5. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali!
5. ita et lingua modicum quidem membrum est et magna exsultat. Ecce quantus ignis quam magnam silvam incendit!
6. I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meðu našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotaè života.
6. Et lingua ignis est, universitas iniquitatis; lingua constituitur in membris nostris, quae maculat totum corpus et inflammat rotam nativitatis et inflammatur a gehenna.
7. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,
7. Omnis enim natura et bestiarum et volucrum et serpentium et etiam cetorum domatur et domita est a natura humana;
8. a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti.
8. linguam autem nullus hominum domare potest, inquietum malum, plena veneno mortifero.
9. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:
9. In ipsa benedicimus Dominum et Patrem et in ipsa maledicimus homines, qui ad similitudinem Dei facti sunt;
10. iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braæo moja, tako dogaðati!
10. ex ipso ore procedit benedictio et maledictio. Non oportet, fratres mei, haec ita fieri.
11. Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko?
11. Numquid fons de eodem foramine emanat dulcem et amaram aquam?
12. Može li, braæo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode.
12. Numquid potest, fratres mei, ficus olivas facere, aut vitis ficus? Neque salsa dulcem potest facere aquam.
13. Je li tko mudar i razborit meðu vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti.
13. Quis sapiens et disciplinatus inter vos? Ostendat ex bona conversatione operationem suam in mansuetudine sapientiae.
14. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine!
14. Quod si zelum amarum habetis et contentiones in cordibus vestris, nolite gloriari et mendaces esse adversus veritatem.
15. Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, ðavolska.
15. Non est ista sapientia desursum descendens, sed terrena, animalis, diabolica;
16. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.
16. ubi enim zelus et contentio, ibi inconstantia et omne opus pravum.
17. A mudrost odozgor ponajprije èista je, zatim mirotvorna, milostiva, pouèljiva, puna milosrða i dobrih plodova, postojana, nehinjena.
17. Quae autem desursum est sapientia primum quidem pudica est, deinde pacifica, modesta, suadibilis, plena misericordia et fructibus bonis, non iudicans, sine simulatione;
18. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
18. fructus autem iustitiae in pace seminatur facientibus pacem.
