Biblija u jednoj godini.

Osamdeset osmog dana, Jošua se oprašta od naroda i potvrđuje Božju vjernost u ispunjavanju Njegovih obećanja. U Jošui 24 izaziva narod poznatom izjavom: "Ja i dom moj služit ćemo Gospodinu." Ovaj trenutak obnove saveza vrhunac je izraelske povijesti. Psalam 132 slavi Davidov savez i Božju želju da prebiva među svojim narodom, ujedinjujući temu vjernosti s božanskom prisutnošću.

Poglavlje 22

1. Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova

2. i reèe im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio.

3. Niste ostavili svoje braæe unatoè dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.

4. Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braæi vašoj, kako im bijaše obeæao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana.

5. Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da èuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom."

6. I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore.

7. Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braæe zapadno od Jordana. Otpuštajuæi ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi.

8. I reèe im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tuèem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom."

9. Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija.

10. Kad su stigli do jordanskog podruèja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio.

11. Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani."

12. Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da poðu u boj na njih.

13. Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina sveæenika Eleazara,

14. i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meðu tisuæama porodica Izraelovih.

15. I kad oni doðoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im:

16. "Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znaèi nevjera koju èinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve?

17. Zar vam nije dosta zloèina iz Peora, od kojega se nismo oèistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu?

18. Ako se danas odvraæate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neæe li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?

19. Ili vam je možda zemlja vaše baštine neèista? Onda prijeðite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižuæi sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega.

20. Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'"

21. Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim:

22. "Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoæ danas;

23. ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve prièesnice, neka nam onda sudi Jahve!

24. Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi vaši reæi našima: Što vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim?

25. Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas i nas meðu našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli uèiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu.

26. Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice,

27. nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reæi našima: Nemate dijela s Jahvom.'

28. Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedoèanstvo izmeðu nas i vas.'

29. Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraæamo od njega dižuæi žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!"

30. Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim èuše rijeèi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se.

31. Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine."

32. Sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor.

33. Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

34. Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedoèanstvo", jer rekoše: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je Bog."

Poglavlje 23

1. Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoèine od svih neprijatelja unaokolo. I Jošua bijaše ostario, zašao u godine.

2. Dozva zato Jošua sve Izraelce, starješine, glavare, suce i upravitelje njihove i reèe im: "Ostario sam i odmakao u godinama.

3. Vi ste bili svjedoci svega što je Jahve, Bog vaš, pred vašim oèima uèinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vaš, borio se za vas.

4. Vidite, razdijelio sam ždrijebom u baštinu vašim plemenima sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do Velikog mora na zapadu.

5. Jahve, Bog vaš, sam æe ih goniti ispred vas i otjerat æe ih ispred vas i zaposjest æete njihovu zemlju, kao što vam je obeæao Jahve, Bog vaš.

6. Budite, dakle, postojani i sve èvršæi u tome da èuvate i vršite sve što je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo.

7. Ne miješajte se s tim narodima koji ostadoše meðu vama; i ne spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im služiti i ne klanjajte se njima.

8. Nego se držite Jahve, Boga svoga, kako ste èinili do danas.

9. Jahve je protjerao ispred vas velike i moæne narode i nitko se nije do danas mogao održati pred vama.

10. Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuæu, jer se Jahve, Bog vaš, borio za vas, kao što vam je obeæao.

11. Brižno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vašem životu.

12. Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostaše meðu vama i s njima se povežete tazbinom i pomiješate se s njima i oni s vama,

13. znajte dobro da æe Jahve, Bog vaš, prestati goniti te narode ispred vas; oni æe vam postati zamka i mreža, bit æe biè bokovima vašim i trnje oèima vašim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vaš.

14. Evo, ja kreæem danas na put kojim je svima poæi. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obeæanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno.

15. I kao što vam se ispunilo svako obeæanje što vam ga je dao Jahve, Bog vaš, tako æe Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriše s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaš.

16. Ako prekršite Savez koji je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama; ako budete služili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut æe gnjev Jahvin na vas i nestat æe vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao."

Poglavlje 24

1. Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom.

2. Tada reèe Jošua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoæ su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima.

3. Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka.

4. Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat.

5. Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam uèinio u njemu i tada sam vas izveo.

6. Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipæani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga.

7. Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeðu njih i Egipæana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim oèima što sam uèinio Egipæanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji.

8. Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji žive s onu stranu Jordana. Zaratiše s vama i ja ih dadoh u vaše ruke; uzeli ste u baštinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uništio.

9. Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune.

10. Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke.

11. Onda ste prešli preko Jordana i došli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vaše ruke.

12. Pred vama sam poslao stršljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nemaš što zahvaliti svome maèu ni svome luku.

13. Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.'

14. I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi!

15. Meðutim, ako vam se ne sviða služiti Jahvi, onda danas izaberite kome æete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u èijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit æemo Jahvi."

16. Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima.

17. Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim oèima uèinio velika èudesa i èuvao nas cijelim putem kojim smo išli i meðu svim narodima kroz koje smo prolazili.

18. Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi æemo služiti Jahvi jer je on Bog naš."

19. Tada reèe Jošua narodu: "Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha.

20. Ako ostavite Jahvu da biste služili tuðim bogovima, okrenut æe se protiv vas i uništit æe vas, pošto vam je bio dobro èinio."

21. A narod odgovori Jošui: "Ne, mi æemo služiti Jahvi!"

22. Na to æe Jošua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu služite." Odgovoriše mu: "Svjedoci smo."

23. "Maknite, dakle, tuðe bogove koji su meðu vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu."

24. Odgovori narod Jošui: "Služit æemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas æemo njegov slušati."

25. Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu.

26. Jošua upisa te rijeèi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu.

27. Zatim reèe Jošua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je èuo rijeèi što ih je govorio Jahve; on æe biti svjedok da ne zatajite Boga svoga."

28. Tada Jošua otpusti narod, svakoga na njegovu baštinu.

29. Poslije ovih dogaðaja umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi od sto deset godina.

30. Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Serahu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaša.

31. Izrael je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su Jošuu nadživjele i vidjele sva djela što ih je Jahve uèinio Izraelu.

32. Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih.

33. Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.

1. Hodoèasnièka pjesma.

2. Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

3. "Neæu uæi u šator doma svog nit' uzaæi na ležaj svoje postelje,

4. neæu pustit' snu na oèi nit' poèinka dati vjeðama,

5. dok Jahvi mjesto ne naðem, boravište Snazi Jakovljevoj."

6. Eto, èusmo za nj u Efrati, naðosmo ga u Poljima jaarskim.

7. Uðimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!

8. "Ustani, o Jahve, poði k svom poèivalištu, ti i Kovèeg sile tvoje!

9. Sveæenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno klièu!

10. Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"

11. Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neæe odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit æu na prijestolje tvoje.

12. Budu li ti sinovi Savez moj èuvali i naredbe kojima ih uèim, i sinovi æe njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."

13. Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.

14. "Ovo mi je poèivalište vjeèno, boravit æu ovdje jer tako poželjeh.

15. Žitak æu njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

16. Sveæenike njegove u spas æu odjenuti, sveti æe njegovi kliktati radosno.

17. Uèinit æu da ondje za Davida rog izraste, pripravit æu svjetiljku za svog pomazanika.

18. U sram æu mu obuæi dušmane, a na njemu æe blistat' vijenac moj."