Biblija u jednoj godini.

Na 314. dan, Luka 3-5 predstavlja Isusovo krštenje, Njegovo iskušenje i Njegova prva čuda, ističući Spasiteljev autoritet i suosjećanje. Izreke 25:27-28 podsjećaju nas na važnost samokontrole i umjerenosti, temeljnih načela za mudar i uravnotežen život.

Poglavlje 3

1. Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene,

2. za velikog sveæenika Ane i Kajfe, doðe rijeè Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.

3. On obiðe svu okolicu jordansku propovijedajuæi obraæenièko krštenje na otpuštenje grijeha

4. kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas vièe u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

5. Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!

6. I svako æe tijelo vidjeti spasenje Božje.

7. Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe?

8. Donosite dakle plodove dostojne obraæenja. I nemojte poèeti u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podiæi djecu Abrahamovu.

9. Veæ je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda sijeèe se i u oganj baca."

10. Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle èiniti?"

11. On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka uèini isto tako."

12. Doðoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Uèitelju, što nam je èiniti?"

13. Reèe im: "Ne utjerujte više nego što vam je odreðeno."

14. Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama èiniti?" I reèe im: "Nikome ne èinite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaæom."

15. Narod bijaše u išèekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist.

16. Zato im Ivan svima reèe: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jaèi od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obuæi. On æe vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

17. U ruci mu vijaèa da proèisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu æe spaliti ognjem neugasivim."

18. I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješæivao evanðelje.

19. A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela.

20. Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.

21. Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo,

22. siðe na nj Duh Sveti u tjelesnom oblièju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

23. Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev,

24. Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov.

25. Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev,

26. Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin,

27. Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev,

28. Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov,

29. Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev,

30. Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov,

31. Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov,

32. Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov,

33. Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin,

34. Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov,

35. Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov,

36. Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov,

37. Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov,

38. Enošev, Šetov, Adamov, Božji.

Poglavlje 4

1. Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga èetrdeset dana vodio pustinjom,

2. gdje ga je iskušavao ðavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.

3. A ðavao mu reèe: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom."

4. Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi èovjek samo o kruhu."

5. I povede ga ðavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje

6. i reèe mu: "Tebi æu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoæu, dajem je.

7. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje."

8. Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!"

9. Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reèe mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!

10. Ta pisamo je: Anðelima æe svojim zapovjediti za tebe da te èuvaju.

11. I: Na rukama æe te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."

12. Odgovori mu Isus: "Reèeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"

13. Pošto iscrpi sve kušnje, ðavao se udalji od njega do druge prilike.

14. A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puèe po svoj okolici.

15. I slavljen od sviju, nauèavaše po njihovim sinagogama.

16. I doðe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uðe po svom obièaju na dan subotni u sinagogu te ustane èitati.

17. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i naðe mjesto gdje stoji napisano:

18. Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima osloboðenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaèene,

19. proglasiti godinu milosti Gospodnje.

20. Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oèi sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

21. On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."

22. I svi su mu povlaðivali i divili se milini rijeèi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"

23. A on im reèe: "Zacijelo æete mi reæi onu prispodobu: Lijeènièe, izlijeèi sam sebe! Što smo èuli da se dogodilo u Kafarnaumu, uèini i ovdje, u svom zavièaju."

24. I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavièaju.

25. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji.

26. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj.

27. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne oèisti doli Naaman Sirac."

28. Èuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom,

29. ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagraðen njihov grad da ga strmoglave.

30. No on proðe izmeðu njih i ode.

31. I siðe u Kafarnaum, grad galilejski. I pouèavaše ih subotom

32. te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše rijeè njegova.

33. A zatekao se u sinagogi èovjek s duhom neèistoga ðavla. On povika u sav glas:

34. "Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji."

35. Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!" Nato ðavao èovjeka obori u sredinu te iziðe iz njega ne naudiv mu ništa.

36. I nasta opæe zaprepaštenje te se meðu sobom razgovarahu: "Kakve li rijeèi! S vlašæu i snagom zapovijeda neèistim dusima te izlaze!"

37. I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

38. Ustavši iz sinagoge, uðe u kuæu Šimunovu. A Šimunovu je punicu muèila velika ognjica. I zamole ga za nju.

39. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.

40. O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih.

41. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vièuæi: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

42. Kad osvanu dan, iziðe i poðe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Doðoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.

43. A on im reèe: "I drugim gradovima treba da navješæujem evanðelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan."

44. I nauèavaše po sinagogama judejskim.

Poglavlje 5

1. Dok se jednom oko njega gurao narod da èuje rijeè Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera.

2. Spazi dvije laðe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže.

3. Uðe u jednu od tih laða; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz laðe pouèavaše mnoštvo.

4. Kada dovrši pouku, reèe Šimunu: "Izvezi na puèinu i bacite mreže za lov."

5. Odgovori Šimun: "Uèitelju, svu smo se noæ trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju rijeè bacit æu mreže."

6. Uèiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale.

7. Mahnuše drugovima na drugoj laði da im doðu pomoæi. Oni doðoše i napuniše obje laðe, umalo im ne potonuše.

8. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreæi: "Idi od mene! Grešan sam èovjek, Gospodine!"

9. Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,

10. a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reèe Šimunu: "Ne boj se! Odsada æeš loviti ljude!"

11. Oni izvukoše laðe na kopno, ostaviše sve i poðoše za njim.

12. I dok bijaše u jednom gradu, gle èovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne nièice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoæeš, možeš me oèistiti."

13. Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah nesta gube s njega.

14. I zapovjedi mu: "Nikome ni rijeèi, nego otiði, pokaži se sveæeniku i prinesi za svoje oèišæenje kako propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo."

15. Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti.

16. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

17. I jednog je dana on nauèavao. A sjeðahu ondje farizeji i uèitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeèi.

18. I gle, ljudi doniješe na nosiljci èovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj.

19. Buduæi da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga izmeðu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

20. Vidjevši njihovu vjeru reèe on: "Èovjeèe, otpušteni su ti grijesi!"

21. Pismoznanci i farizeji poèeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

22. Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi?

23. Što je lakše? Reæi: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi?'

24. Ali da znate: Vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" I reèe uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuæi!"

25. I on odmah usta pred njima, uze na èemu ležaše i ode kuæi slaveæi Boga.

26. A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviðeno!"

27. Nakon toga iziðe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reèe mu: "Poði za mnom!"

28. On sve ostavi, usta i poðe za njim.

29. I Levi mu u svojoj kuæi priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih.

30. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim uèenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?"

31. Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima.

32. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraæenje."

33. A oni mu rekoše: "Uèenici Ivanovi, a tako i farizejski, poèesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."

34. Reèe im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaruènik s njima.

35. Doæi æe veæ dani: kad im se ugrabi zaruènik, tada æe postiti, u one dane!"

36. A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neæe otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inaèe æe i novo rasparati, a starom neæe pristajati krpa s novoga."

37. "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inaèe æe novo vino proderati mješine pa æe se i ono proliti i mješine æe propasti.

38. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!"

39. "I nitko pijuæ staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"

27. Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane èasti.

28. Grad razvaljen i bez zidova - takav je èovjek koji nema vlasti nad sobom.