Biblija u jednoj godini.

Na 286. dan razmišljamo o ustrajnosti i vodstvu u borbi s Makabejcima. Sirah 13:15 nudi upozorenja i moralne pouke. Izreke 22:13-16 upozoravaju nas na lijenost, marljivost i odgovornost, pomažući nam oblikovati naš karakter prema božanskoj mudrosti.

1. Kad su okolni narodi èuli da je žrtvenik ponovo sagraðen a Svetište uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjeviše

2. i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo meðu njima; poèeli su ubijati i progoniti taj narod.

3. Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i doèepao se plijena.

4. Sjetio se i zloæe Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke.

5. Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima.

6. Zatim krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem.

7. Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu.

8. Zauze Jazer sa selima njegova podruèja, a zatim se vrati u Judeju.

9. Pogani u Galaadu udružiše se protiv Izraelaca koji su živjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoše u tvrðavu Datemu.

10. Poslali su Judi i njegovoj braæi pisma ovako sastavljena: "Pogani koji nas okružuju udružili se protiv nas da nas unište.

11. Spremaju se da osvoje tvrðavu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom.

12. Doði sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naših veæ palo.

13. Pogubili su svu našu braæu naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo žene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuæu ljudi."

14. Dok se to pismo još èitalo, doðoše drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odjeæe, donoseæi iste vijesti:

15. "Udružili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe."

16. A kad su Juda i narod to èuli, sazvaše veliku skupštinu da vijeæaju što da uèine za svoju braæu izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja.

17. Juda tada reèe bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju braæu u Galileji! A ja i brat Jonatan poæi æemo u Galaaditidu."

18. Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom.

19. I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upuštajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo."

20. Šimunu su dali tri tisuæe ljudi za Galileju, a Judi osam tisuæa ljudi za Galaaditidu.

21. Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide.

22. Ostavili su na bojištu oko tri tisuæe ljudi, od kojih je pokupio plijen.

23. Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošæu.

24. A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeðoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom.

25. Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braæi u Galaaditidi:

26. kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvrðeni veliki gradovi;

27. kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odluèio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima.

28. Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom maèa i pokupi plijen.

29. Odande je krenuo dalje noæu i približio se tvrðavi.

30. Kad je svanula zora a oni podigli oèi, ugledaše bezbrojno mnoštvo kako namješta ljestve i sprave da zauzmu tvrðavu; veæ su napadali.

31. Videæi da je napadaj poèeo i da se urnebesna vika, pomiješana sa zvukom truba, diže iz grada prema nebu,

32. Juda reèe ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju braæu!"

33. Svrsta ih u tri skupine i tako krenuše na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknuše i zazivi se podigoše.

34. Timotejeva vojska, razabravši da je to Makabej, pobježe pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojištu oko osam tisuæa.

35. Pošto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muško, oplijeni je i spali.

36. Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide.

37. Poslije tih dogaðaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka.

38. Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javiše: "Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okružuju i stvorili su golemu vojsku;

39. najmili su i Arape kao pomoæne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne.

40. Timotej reèe zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove èete približili vodi: "Ako prvi prijeðe i udari na nas, neæemo mu moæi odoljeti jer æe imati prednost;

41. a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeæi æemo mi, udariti i nadvladati ga."

42. Kad se približio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloži im: "Ne dopustite nikomu da razapinje šatora, nego neka idu svi u boj."

43. On prijeðe prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacaše oružje i pobjegoše da se sklone u karnainski hram.

44. Židovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti.

45. Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najveæeg, njihove žene i djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji.

46. Stigli su u Efron, važan i vrlo jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo moguæe zaobiæi ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj.

47. Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem.

48. Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rijeèima: "Pustite nas da proðemo preko vaše zemlje, da doðemo u svoju; nitko vam neæe uèiniti nikakve štete, samo æemo proæi." Ali im nisu htjeli otvoriti.

49. Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu.

50. Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio dan i cijelu noæ napadao, i grad mu pade u ruke.

51. Posjekao je sve muško oštricom maèa, porušio grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih.

52. Židovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betšanu.

53. Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju.

54. Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.

55. Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a Šimun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom,

56. Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, èuli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoše:

57. "Proslavimo se i mi, poðimo protiv pogana što su oko nas!"

58. I tako dadoše naloge èetama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju.

59. Gorgija iziðe iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije.

60. Josip i Azarja biše natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih meða. Palo je u taj dan meðu izraelskim narodom oko dvije tisuæe ljudi.

61. Bio je to velik poraz za narod: nisu slušali Judu i njegovu braæu, nego mišljahu da æe se istaknuti hrabrošæu.

62. Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu.

63. Plemeniti Juda i njegova braæa uživali su veliku èast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god èuli za njihova imena.

64. Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im.

65. Juda je sa svojom braæom otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvrðave, a kule naokolo sve popalio.

66. Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i proðe Marisu.

67. Toga su dana u boju pali sveæenici koji su se htjeli istaæi hrabrošæu pa se nepromišljeno upustili u boj.

68. Juda se uputio u Azot u filistejskom podruèju i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljaèkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.

Poglavlje 13

1. Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on.

2. Ne diži ono što ti je preteško i ne druži se s jaèim i bogatijim od sebe. Zašto staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj udari, onaj se razbije.

3. Bogataš poèini zlo i još se razmeæe; siromahu se èini zlo, a on još za milost moli.

4. Ako si mu na korist, on æe te iskoristiti; a kad iznemogneš, ostavlja te.

5. Dok imaš štogod, živjet æe s tobom i oplijeniti te bez ikakve grižnje savjesti.

6. Ako mu trebaš, on ti laska; smiješi ti se i daje ti nadu. Govori ti lijepo i pita: "Što ti treba?" I postidjet æe te svojim sveèanim objedima,

7. dok te ne oplijeni dva i tri puta i na kraju te ismije. Kad te poslije vidi, prezire te i maše glavom nad tobom.

8. Èuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja.

9. Pozove li te velikaš, suzdrži se, i on æe te još upornije pozivati.

10. Ne nameæi se, da ne budeš odbaèen, a ne udaljuj se, da ne budeš zaboravljen.

11. Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rjeèitosti, jer te kuša rijeèima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje.

12. Nemilosrdan je èovjek preslobodan u rijeèima, taj te neæe poštedjeti ni udaraca ni okova.

13. Èuvaj se i budi pozoran, jer hodiš sa svojom propašæu.

14. #

15. Svako živo biæe ljubi svoju vrstu i svaki èovjek svojega bližnjeg.

16. Svaki stvor drži se svoga roda, i èovjek se drži sebi sliènih.

17. Zar se družiti mogu vuk i janje? Tako i grešnik s pobožnikom.

18. Može li biti mira izmeðu hijene i psa? I mira izmeðu bogataša i siromaha?

19. Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi bogatašima.

20. Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogatašu siromah.

21. Kad bogataš posrne, podupru ga prijatelji, a kad siromah posrne, prijatelji ga odbacuju.

22. Kad se bogataš spotakne, mnoge ga ruke doèekuju; ako i gluposti govori, èestitaju mu. Spotakne li se siromah, odmah ga ukore, pa ako govori i razborito, ipak mu nema mjesta.

23. Kad govori bogataš, svi šute, i uzdižu zatim njegov govor do oblaka; govori li siromah, tad se pitaju: "Tko je ovaj?" i ako posrne, još ga gurnu.

24. Dobro je bogatstvo, ako je bez grijeha, a zlo je siromaštvo, kažu bezbožnici.

25. Srce mijenja lik èovjeku, bilo na dobro bilo na zlo.

26. Vedro je lice znak vesela srca; a muèan je posao smišljati izreke.

Poglavlje 14

1. Blago èovjeku koji nije zgriješio rijeèima i koga ne muèi grižnja zbog grijeha.

2. Blago èovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade.

3. Tvrdici ne prilièi bogatstvo, i èemu veliko blago pohlepniku?

4. Tko uskraæuje sebi sabire drugomu, i tuðinci æe se naslaðivati dobrima njegovim.

5. Tko je tvrd prema sebi, komu æe biti dobar? Takav ne uživa ni u vlastitom dobru.

6. Nema okrutnijeg od onoga tko muèi samog sebe: to mu je plaæa za vlastitu zloæu.

7. Pa ako i èini dobro, èini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloæu.

8. Zavidljivac je opak: on odvraæa pogled i prezire tuði život.

9. Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu.

10. Tvrdièino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.

11. Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve.

12. Ne zaboravi da smrt neæe oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja.

13. Prije nego umreš, èini dobro prijatelju, i pruži, daj mu koliko možeš.

14. Ne uskraæuj sebi sadašnje sreæe i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka.

15. Neæeš li ostaviti blago svoje drugomu i neæe li zaslužba tvoja biti ždrijebom razdijeljena?

16. Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži.

17. Sve se živo troši kao i odjeæa, i vjeèna je uredba: valja umrijeti.

18. Kao lišæe što raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo nièe, tako i naraštaji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se raðaju.

19. I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.

20. Blago èovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito,

21. koji u srcu svojem prouèava njezine putove i posveæuje se u njezine tajne.

22. On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;

23. on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim;

24. postavlja se blizu kuæe njezine i udara klin svoj u njezin zid;

25. podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poèivalištu;

26. on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim;

27. on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.

Poglavlje 15

1. Tako èini tko se boji Gospoda; i tko se drži zakona steæi æe mudrost.

2. Ona mu dolazi u susret kao majka i doèekuje ga kao nevjesta djevica.

3. Ona ga hrani kruhom razboritosti i poji ga vodom mudrosti.

4. On se oslanja na nju i ne posræe; uzda se u nju i ne sramoti se.

5. Ona ga uzvisuje nad bližnjega njegova i sred zbora usta mu otvara.

6. On nalazi veselje i vijenac radosti i baštini ime vjeèno.

7. Nerazumnici je nikad ne dobivaju niti je grešnici oèima gledaju.

8. Ona je daleko od oholice i lažljivcima ne dolazi na um.

9. Ne prilièi hvalospjev ustima grešnikovim jer mu ga Gospod nije dao.

10. Iz usta mudraèevih nek' odjekuje hvalospjev, i tada sam Gospod njime upravlja.

11. Ne reci: "Od Boga je grijeh moj", jer što on mrzi, nikad ne èini.

12. I ne reci: "On me zavede", jer njemu grešnici ne trebaju.

13. Gospod mrzi svaku gnusobu, a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji.

14. On je sam u poèetku stvorio èovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj.

15. Ako hoæeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moæi da budeš vjeran.

16. On je preda te stavio vatru i vodu: za èim hoæeš pruži ruku svoju.

17. Pred èovjekom je i život i smrt: što on više voli to æe mu se dati.

18. Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoæan i vidi sve.

19. Oèi Gospodnje poèivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako djelo èovjeèje.

20. Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.

13. Lijenèina veli: "Lav je vani, nasred trga poginuo bih."

14. Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo.

15. Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega.

16. Tko tlaèi siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatašu, samo mu šteti.