Biblija u jednoj godini.

Na 230. dan, Jeremija 7 poziva narod na istinsko štovanje, upozoravajući na lažno štovanje i nepravdu. Ezekiel 36 najavljuje obnovu Izraela, čišćenje srca i izlijevanje Božjeg Duha. Izreke 14:29-32 uče strpljenju, samokontroli i pravednosti, nudeći praktične smjernice za život s mudrošću i integritetom.

1. Ovo je rijeè što doðe Jeremiji od Gospodina:

2. "Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijeè. Reci: Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi.

3. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa æu boraviti s vama na ovome mjestu.

4. Ne uzdajte se u lažne rijeèi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!'

5. Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete èinili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome,

6. ako ne budete tlaèili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trèali za tuðim bogovima na svoju nesreæu -

7. boravit æu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.

8. Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne rijeèi!

9. Zar da kradete, ubijate, èinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trèite za tuðim bogovima kojih ne poznajete,

10. a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet èinite nedjela i opaèine?

11. Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim oèima peæina razbojnièka? Ali ja dobro vidim" - rijeè je Jahvina.

12. "Poðite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoæ nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega uèinih zbog opaèina naroda svoga izraelskoga.

13. Kako èinite sva ona ista nedjela - rijeè je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:

14. od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim uèinit æu isto što sam uèinio i od Šila.

15. Odbacit æu vas od lica svojega kao što odbacih svu braæu vašu, sve potomstvo Efrajimovo."

16. "A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neæu uslišiti.

17. Ne vidiš li što èine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?

18. Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolaèe 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuðim bogovima da me pogrde.

19. Zar mene tim pogrðuju - rijeè je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?"

20. I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit æu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveæe i na plodove zemlje, rasplamtjet æe se i neæe se ugasiti."

21. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso.

22. Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.

23. Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa æu ja biti vaš Bog, a vi æete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.'

24. A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, veæ poðoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leða, a ne lice.

25. Od dana kad oci vaši iziðoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.

26. Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih.

27. Možeš im sve to reæi, ali te neæe poslušati; zovi ih, neæe ti se odazvati.

28. Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'"

29. Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.

30. "Da, sinovi Judini èine što je zlo u oèima mojim" - rijeè je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;

31. podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kæeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.

32. Stoga evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe reæi Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu æe se pokapati mrtvi, jer drugdje neæe biti mjesta.

33. A mrtva tijela ovoga naroda bit æe hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neæe naæi da ih poplaši i otjera.

34. Uklonit æu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer æe se zemlja ta pretvoriti u pustinju."

1. Sine èovjeèji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu:

2. Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vjeène postat æe naš posjed!'

3. I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike doðoste svjetini klevetnièkoj.

4. Zato, gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo -

5. ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošæu u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljaèka.'

6. Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.'

7. Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit æe sami svoju sramotu!

8. A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji æe skoro doæi.

9. Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit æu vas i zasijati!

10. Razmnožit æu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napuèiti, razvaline vaše opet podiæi!

11. Razmnožit æu po vama ljude i stoku, oni æe se namnožiti i naploditi - te æu vas napuèiti kao nekoæ i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat æete da sam ja Jahve!

12. Dovest æu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest æe te i bit æeš im baština i neæeš im više djecu otimati.'"

13. Ovako govori Jahve Gospod: "A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' -

14. ti više neæeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - rijeè je Jahve Gospoda.

15. Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: neæeš više narodu svojem djece otimati" - rijeè je Jahve Gospoda.

16. Doðe mi rijeè Jahvina:

17. "Sine èovjeèji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao neèistoæa žene neèiste.

18. I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše.

19. Rasprših ih meðu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim.

20. Ali u narodima meðu koje doðoše, meðu svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otiæi iz zemlje Jahvine!'

21. I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obešèasti u narodima meðu koje doðe.

22. Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što èinim, ne èinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste meðu narodima u koje doðoste.

23. Ja æu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje doðoste! I znat æe narodi da sam ja Jahve - rijeè je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naoèigled, pokažem svetost svoju.

24. Tada æu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju.

25. Poškropit æu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit æu vas od svih vaših neèistoæa i od svih kumira vaših.

26. Dat æu vam novo srce, nov duh udahnut æu u vas! Izvadit æu iz tijela vašega srce kameno i dat æu vam srce od mesa.

27. Duh svoj udahnut æu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe.

28. I nastanit æete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit æete moj narod, a ja æu biti vaš Bog.

29. Izbavit æu vas od svih vaših neèistoæa i dozvat æu žito i umnožiti ga, i nikad vas više neæu izvræi gladi.

30. Umnožit æu plod drveæa i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu meðu narodima.

31. I tada æete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami æete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.

32. A što èinim, znajte dobro, ne èinim radi vas - rijeè je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!'

33. Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oèistim od svih bezakonja vaših, napuèit æu opet vaše gradove i sagraditi razvaline;

34. opustjela zemlja, nekoæ pustinja naoèigled svakom prolazniku, bit æe opet obraðena.

35. Tada æe se reæi: 'Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrðeni i napuèeni!'

36. I narodi oko vas koji preostanu znat æe da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!'

37. Ovako govori Jahve Gospod: Još æe ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada.

38. Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoæ razvaline, napuèit æe se ljudstvom. I znat æe da sam ja Jahve."

29. Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.

30. Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.

31. Tko tlaèi siromaha huli na stvoritelja, a èasti ga tko je milostiv ubogomu.

32. Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utoèište.