Biblija u jednoj godini.

Dvadesetog dana nalazimo složenu naraciju i upečatljive kontraste. Postanak 38 prekida Josipovu priču kako bi ispričao kontroverznu epizodu o Judi i Tamari, pokazujući kako Bog djeluje čak i kroz nesavršene situacije kako bi ispunio svoje ciljeve. Job 29-30 predstavlja bolan kontrast između Jobovih nostalgičnih sjećanja na njegov bivši prosperitet i čast te njegovog trenutnog stanja bijede i prezira. Izreke 3:28-32 nude praktične savjete o ispravnim odnosima s drugima, podsjećajući nas da se Gospodinu gnušaju zli, a pravednici gaje milost.

1. Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira.

2. Tu Juda zapazi kæer jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Priðe njoj

3. te ona zaèe i rodi sina, komu dade ime Er.

4. Opet ona zaèe, rodi sina i dade mu ime Onan.

5. Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila.

6. Juda oženi svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara.

7. Ali Judin prvoroðenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.

8. Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako oèuvaj lozu svome bratu!"

9. Ali Onan, znajuæi da se sjeme neæe raèunati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu.

10. To što je èinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

11. Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da živi u oèevu domu.

12. Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce.

13. Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce."

14. Ona svuèe udovièko ruho, navuèe koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj.

15. Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice.

16. Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što æeš mi dati da uðeš k meni?"

17. "Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamèevinu dok ga ne pošalješ."

18. A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peèatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priðe k njoj i ona po njem zaèe.

19. Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovièko ruho.

20. Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamèevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naæi.

21. Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice."

22. Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice."

23. Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao."

24. Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; èak je u bludnièenju i zaèela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!"

25. Dok su je izvodili, ona poruèi svekru: "Zaèela sam po èovjeku èije je ovo." Još doda: "Vidi èiji je ovaj peèatnjak o vrpci i ovaj štap!"

26. Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla.

27. Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance.

28. Dok je raðala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreæi: "Ovaj je izišao prvi."

29. Ali baš tada on uvuèe ruku te iziðe njegov brat. A ona reèe: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres.

30. Poslije iziðe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

Poglavlje 29

1. Job nastavi svoju besjedu i reèe:

2. "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,

3. kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,

4. kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,

5. kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu djeèaci,

6. kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuèaše mi kamen!

7. Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

8. vidjevši me, sklanjali bi se mladiæi, starci bi ustavši stojeæi ostali.

9. Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

10. Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

11. Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.

12. Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoæi.

13. Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraæah.

14. Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.

15. Bjeh oèi slijepcu i bjeh noge bogalju,

16. otac ubogima, zastupnik strancima.

17. Kršio sam zube èovjeku opaku, plijen sam èupao iz njegovih èeljusti.

18. Govorah: 'U svom æu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'

19. Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.

20. Pomlaðivat æe se svagda slava moja i luk æe mi se obnavljati u ruci.'

21. Slušali su željno što æu im kazati i šutjeli da od mene savjet èuju.

22. Na rijeèi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.

23. Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.

24. Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

25. Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meðu svojim kad je èetama kao onaj koji tješi ojaðene.

Poglavlje 30

1. "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaði od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovèarskim psima stada svojega.

2. Ta što æe mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glaðu i oskudicom.

3. Glodali su u pustinji korijenje i èestar opustjelih ruševina.

4. Lobodu su i s grmlja lišæe brali, kao kruh jeli korijenje žukino.

5. Od društva ljudskog oni su prognani, za njima vièu k'o za lopovima.

6. Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.

7. Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.

8. Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bièevima su iz zemlje prognani.

9. Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao prièa!

10. Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.

11. I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.

12. S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.

13. Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,

14. prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.

15. Strahote sve se okreæu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka išèeznu spasenje.

16. Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.

17. Noæu probada bolest kosti moje, ne poèivaju boli što me gloðu.

18. Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeæe.

19. U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.

20. K Tebi vièem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.

21. Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.

22. U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.

23. Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajednièkom svih živih.

24. Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne vièe li kad padne u nevolju?

25. Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?

26. Sreæi se nadah, a doðe nesreæa; svjetlost èekah, a gle, zavi me tama.

27. Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.

28. Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.

29. Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.

30. Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.

31. Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaèa ima.

28. Ne reci svome bližnjemu: "Idi i doði opet, sjutra æu ti dati", kad možeš veæ sada.

29. Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi.

30. Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije uèinio nikakva zla.

31. Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,

32. jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.