Biblija u jednoj godini.

Na 154. dan, Marko 1-2 nas upoznaje s početkom Isusove službe, Njegovim krštenjem, pozivom prvih učenika i početnim čudima, otkrivajući moć i autoritet Mesije. Psalam 11 nas nadahnjuje da se potpuno pouzdamo u Gospodina, čak i usprkos nepravdi i nedaćama.

Poglavlje 1

1. Poèetak Evanðelja Isusa Krista Sina Božjega.

2. Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.

3. Glas vièe u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

4. Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraæenja na otpuštenje grijeha.

5. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajuæi svoje grijehe.

6. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.

7. I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jaèi od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obuæi.

8. Ja vas krstim vodom, a on æe vas krstiti Duhom Svetim."

9. Onih dana doðe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.

10. I odmah, èim izaðe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,

11. a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!

12. I odmah ga Duh nagna u pustinju.

13. I bijaše u pustinji èetrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anðeli mu služahu.

14. A pošto Ivan bijaše predan, otiðe Isus u Galileju. Propovijedao je evanðelje Božje:

15. "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanðelju!"

16. I prolazeæi uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.

17. I reèe im Isus: "Hajdete za mnom i uèinit æu vas ribarima ljudi!"

18. Oni odmah ostaviše mreže i poðoše za njim.

19. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u laði su krpali mreže.

20. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u laði s nadnièarima i otiðu za njim.

21. I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uðe on u sinagogu i poèe nauèavati.

22. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta uèio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

23. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao èovjek opsjednut neèistim duhom. On povika:

24. "Što ti imaš s nama, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!"

25. Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!"

26. Nato neèisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziðe iz njega.

27. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim neèistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se."

28. I proèulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

29. I odmah pošto iziðoše iz sinagoge, uðe s Jakovom i Ivanom u kuæu Šimunovu i Andrijinu.

30. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju.

31. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.

32. Uveèer, kad sunce zaðe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

33. I sav je grad nagrnuo k vratima.

34. I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

35. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziðe i povuèe se na samotno mjesto i ondje se moljaše.

36. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi.

37. Kad ga naðoše, rekoše mu: "Svi te traže."

38. Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao."

39. I proðe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

40. I doðe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoæeš, možeš me oèistiti!"

41. Isus ganut pruži ruku, dotaèe ga se pa æe mu: "Hoæu, budi èist!"

42. I odmah nesta s njega gube i oèisti se.

43. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi

44. rijeèima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se sveæeniku i prinesi za svoje oèišæenje što propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo."

45. Ali èim iziðe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati dogaðaj tako da Isus više nije mogao javno uæi u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Poglavlje 2

1. I pošto nakon nekoliko dana opet uðe u Kafarnaum, proèulo se da je u kuæi.

2. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješæivaše Rijeè.

3. I doðu noseæi k njemu uzetoga. Nosila ga èetvorica.

4. Buduæi da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Naèinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.

5. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi."

6. Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poèeše mudrovati u sebi:

7. "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

8. Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa æe im: "Što to mudrujete u sebi?

9. Ta što je lakše? Reæi uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'

10. Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" I reèe uzetomu:

11. "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i poði kuæi!"

12. I on usta, uze odmah postelju i iziðe na oèigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreæi: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"

13. Isus ponovno iziðe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih pouèavaše.

14. Prolazeæi ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim.

15. Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kuæi, naðoše se za stolom s njime i njegovim uèenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga

16. i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim uèenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?"

17. Èuvši to, Isus im reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima! Ne doðoh zvati pravednike, nego grešnike."

18. Ivanovi su uèenici i farizeji postili. I doðu neki i kažu mu: "Zašto uèenici Ivanovi i uèenici farizejski poste, a tvoji uèenici ne poste?"

19. Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi postiti dok je zaruènik s njima? Dokle god imaju zaruènika sa sobom, ne mogu postiti.

20. Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik i tada æe postiti u onaj dan!"

21. "Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inaèe nova zakrpa vuèe sa starog odijela pa nastane još veæa rupa."

22. "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inaèe æe vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!"

23. Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi uèenici poèeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše:

24. "Gle! Zašto èine što subotom nije dopušteno?"

25. Isus im odgovori: "Zar nikad niste èitali što uèini David kad ogladnje te se naðe u potrebi on i njegovi pratioci?

26. Kako za velikog sveæenika Ebjatara uðe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveæenika; a on dade i svojim pratiocima?"

27. I govoraše im: "Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi subote.

28. Tako, Sin Èovjeèji gospodar je subote!"

1. Zborovoði. Psalam. Davidov. Jahvi se utjeèem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica!

2. Gle, bezbožnici veæ luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika.

3. Kad su temelji uzljuljani, što da uèini pravednik?"

4. Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oèi njegove motre, vjeðama pronièe sinove ljudske.

5. Jahve pronièe pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika.

6. Na grešnike æe izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit æe dio njine sudbine.

7. Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, èestiti æe gledat' lice njegovo.