Biblija u jednoj godini.

Devedeset četvrtog dana pratimo Samsona u Sucima 16, svjedočeći njegovoj snazi ​​i ranjivosti, te Sucima 17-18, pokazujući izazove vjere i vodstva u Izraelu. Psalam 147 poziva nas da slavimo Boga za Njegovu snagu, brigu i opskrbu, podsjećajući nas da On obnavlja i održava svoj narod.

Poglavlje 16

1. Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uðe k njoj.

2. Žiteljima Gaze javiše: "Samson je došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu noæ na gradskim vratima. Svu noæ bijahu mirni. "Prièekajmo do zore", mišljahu, "pa æemo ga ubiti."

3. Ali je Samson ležao samo do ponoæi, a o ponoæi ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, išèupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje.

4. Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu.

5. Filistejski knezovi doðoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i uèinimo nemoænim. A dat æe ti svaki od nas po tisuæu i sto srebrnih šekela."

6. Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i èime bi se mogao svezati i svladati."

7. Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

8. Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima.

9. Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine kuèina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage.

10. Tad reèe Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži èime bi te trebalo vezati."

11. On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

12. Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci.

13. Tada Delila reèe Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon èime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalaèkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek."

14. Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalaèkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalaèki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage.

15. Delila mu reèe: "Kako možeš reæi da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me veæ prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga."

16. Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muèila ga, njemu veæ dozlogrdje.

17. I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majèine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoæao bih i postao bih kao obièan èovjek."

18. Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reèe im: "Doðite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi doðoše k njoj i donesoše sa sobom novac.

19. Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva èovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poèe slabiti i ostavi ga snaga.

20. Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvuæi æu se kao i uvijek i oslobodit æu se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo.

21. Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oèi i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.

22. Ali kosa gdje mu je obrijaše poène opet rasti.

23. A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja."

24. A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu èast govoreæi: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio."

25. Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše meðu stupove.

26. Samson tada reèe djeèaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima poèiva zdanje da se naslonim na njih."

27. A kuæa bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuæe ljudi koji su gledali kako Samson igra.

28. Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka."

29. I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poèivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,

30. i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umiruæi nego što ih pobi za života.

31. Poslije doðoše njegova braæa i sva kuæa njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga izmeðu Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.

Poglavlje 17

1. Bijaše u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu.

2. On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje èule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!"

3. I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem."

4. Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On naèini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kuæi.

5. On mu sagradi svetište, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveæenik.

6. U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji.

7. Bijaše neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak.

8. Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do Mikine kuæe.

9. Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim."

10. "Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja æu ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uðe.

11. Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bijaše kao jedan od sinova.

12. Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim sveæenikom i živio je u Mikinoj kuæi.

13. "Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita za sveæenika."

Poglavlje 18

1. U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište meðu Izraelovim plemenima.

2. Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: "Idite, istražite zemlju." I oni doðoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuæe, i ondje zanoæiše.

3. Kako bijahu blizu Mikine kuæe, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: "Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što æeš tu?"

4. A on im odgovori: "Mika je uèinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao sveæenik."

5. "Upitaj Boga", kazaše mu, "da znamo hoæe li nam uspjeti put koji smo poduzeli."

6. "Idite u miru", odgovori im sveæenik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi."

7. Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po obièaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima.

8. Kad se vratiše svojoj braæi u Sori i Eštaolu, braæa ih upitaše: "Što ste doznali?"

9. Oni odgovoriše: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenèine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju.

10. Kada doðete, naæi æete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u èemu što rodi zemlja!"

11. Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola.

12. Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima.

13. Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i doðoše do Mikine kuæe.

14. A ona petorica što bijahu išla izviðati zemlju rekoše svojoj braæi: "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što æete raditi."

15. Skrenuvši, oni uðoše u kuæu mladog levita, u Mikinu kuæu, i pozdraviše ga.

16. I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima,

17. ona petorica što su išla izviðati zemlju uðoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a sveæenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi.

18. Kad su ušli u Mikinu kuæu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sveæenik im reèe: "Što to radite?"

19. "Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit æeš nam otac i sveæenik. Zar ti je bolje biti sveæenikom u kuæi jednog èovjeka nego da budeš sveæenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

20. Sveæenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.

21. Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti.

22. Bijahu veæ daleko od Mikine kuæe, kad gle - ljudi što življahu u susjednim kuæama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima.

23. Kada poèeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: "Što ti je? Što ste se skupili?"

24. On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi naèinio i sveæenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'"

25. Danovci mu odgovore: "Da te više nismo èuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuæu!"

26. Danovci odoše dalje, a Mika, videæi da su jaèi od njega, okrenu se i vrati kuæi.

27. I tako, uzevši boga što ga je naèinio Mika i sveæenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim maèem i spališe grad.

28. Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu.

29. I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš.

30. I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveæenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.

31. I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika naèinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu.

1. Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!

2. Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.

3. On lijeèi one koji su srca skršena i povija rane njihove.

4. On odreðuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

5. Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

6. Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

7. Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!

8. Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu èovjeku.

9. On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakæu.

10. Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra èovjeèja.

11. Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.

12. Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!

13. On uèvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.

14. On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.

15. Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trèi rijeè njegova.

16. Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.

17. On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

18. Rijeè svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otjeèu.

19. Rijeè svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

20. Ne uèini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!