Biblija u jednoj godini.

Devedeset prvog dana pratimo Gideona u njegovoj misiji oslobađanja Izraela u Sucima 6-8, svjedočeći hrabrosti i vjeri usred ugnjetavanja. U Ruti 3 vidimo Rutinu predanost i povjerenje u Boaza, što odražava odanost i božansku providnost. Psalam 135 poziva nas da slavimo Boga, prepoznajući Njegovu suverenost i moćna djela u ime Njegovog naroda.

Poglavlje 6

1. Opet su Izraelci èinili što je zlo u Jahvinim oèima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina.

2. Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovišta.

3. I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleèani i sinovi Istoka.

4. Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca,

5. jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je.

6. Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi.

7. Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca,

8. Jahve posla Izraelcima proroka koji im reèe: "Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuæe ropstva.

9. Ja sam vas oslobodio od ruke Egipæana i od ruke svih vaših tlaèitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju

10. i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca u kojih zemlji živite. Ali vi ne poslušaste moga glasa.'"

11. Anðeo Jahvin doðe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je saèuvao od Midjanaca.

12. I ukaza mu se Anðeo Jahvin i reèe mu: "Jahve s tobom, hrabri junaèe!"

13. Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snaðe? Gdje su sva ona èudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreæi: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima."

14. Jahve se tad okrenu prema njemu i reèe mu: "Idi s tom snagom u sebi i izbavit æeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?"

15. "Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako æu izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kuæi svoga oca."

16. Jahve mu reèe: "Ja æu biti s tobom te æeš pobijediti Midjance kao jednoga."

17. Gideon mu reèe: "Ako sam našao milost u tvojim oèima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom.

18. Nemoj otiæi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A on odgovori: "Ostat æu dok se ne vratiš."

19. Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna naèini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast.

20. Anðeo Jahvin reèe mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij." On uèini tako.

21. Anðeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anðeo Jahvin nato išèeze pred njegovim oèima.

22. Tad Gideon vidje da je to bio Anðeo Jahvin i reèe: "Jao, Jahve, Gospode! Anðela Jahvina vidjeh licem u lice!"

23. Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, neæeš umrijeti!"

24. Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir". Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.

25. Iste noæi Jahve reèe Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik i posijeci gaj pokraj njega.

26. Potom podigni žrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Ašere što ih u gaju nasijeèeš."

27. Tada Gideon uze deset ljudi izmeðu svojih slugu i uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graðana, uèini to noæu.

28. Kad su graðani sutradan poranili, a to razoren Baalov žrtvenik i gaj posjeèen pored njega, a junac žrtvovan kao paljenica na novom oltaru.

29. I pitahu jedni druge: "Tko je to uèinio?" Ispitaše, istražiše pa rekoše: "Gideon, Joašev sin, uèini to."

30. Tada graðani rekoše Joašu: "Izvedi sina da umre jer je razorio Baalov žrtvenik i posjekao gaj pored njega."

31. Joaš odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar æete vi braniti Baala? Zar æete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit æe pogubljen prije sutrašnjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona što mu je razorio žrtvenik."

32. Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam Baal s njim obraèuna što mu je srušio žrtvenik."

33. Svi Midjanci, Amaleèani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici.

34. Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega.

35. Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenuše u susret.

36. Gideon reèe Bogu: "Ako zaista hoæeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obeæao,

37. evo æu metnuti ovèje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada æu znati da æeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obeæao."

38. I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode.

39. Opet Gideon reèe Bogu: "Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!"

40. I Bog one noæi uèini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa.

Poglavlje 7

1. Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaše s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova, podno brijega More, u dolini.

2. Tada Jahve reèe Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reæi: 'Vlastita me ruka izbavila.'

3. Zato oglasi da narod èuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'" Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuæe ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuæa.

4. Jahve reèe Gideonu: "Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje æu ih iskušati. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom', taj æe s tobom iæi. A za koga ti kažem: 'Neka ne ide s tobom', taj neæe iæi."

5. Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reèe: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapæe pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu."

6. Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseæi vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.

7. Tad Jahve reèe Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja æu vas izbaviti i predat æu Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kuæi."

8. Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini.

9. One noæi reèe mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke.

10. Ako se bojiš napasti, siði najprije u tabor s Purom, momkom svojim;

11. slušaj što govore; ohrabrit æeš se i napast æeš na tabor." On siðe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža.

12. Midjanci, Amaleèani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora.

13. Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: "Usnuo sam kako se pogaèa jeèmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se."

14. A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego maè Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor."

15. Kada je Gideon èuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protumaèio, baci se nièice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!"

16. Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri èete. Svakome èovjeku dade u ruke rog, prazan vrè i luè u vrèu:

17. "Gledajte mene", reèe im, "i èinite što i ja! Kada doðem na rub tabora, èinite što budem i ja èinio!

18. Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vièite: 'Za Jahvu i Gideona!'"

19. Gideon i stotina ljudi što ga je pratila doðoše na rub tabora pri poèetku ponoæne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vrèeve koje su imali u ruci.

20. Tako tri èete zasviraše u rogove i razbiše vrèeve; lijevom rukom držahu luèi, a desnom rogove da trube i udariše vikati: "Za Jahvu i Gideona!"

21. I svaki stajaše nepomièno na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci vièuæi nagoše u bijeg.

22. Dok su one tri stotine trubile u rogove, uèini Jahve te oni u taboru okrenuše maè jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata.

23. A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Ašerova i iz svega plemena Manašeova sabraše se i pognaše Midjance.

24. Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Siðite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana." Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaše i zauzeše gazove voda do Bet-Bara i Jordana.

25. I uhvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiše na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.

Poglavlje 8

1. Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?" I žestoko mu prigovoriše.

2. On im odgovori: "Pa što sam ja uèinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirèenje bolje od Abiezerove berbe?

3. U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi uèinili?" Na te rijeèi utiša se njihova srdžba prema njemu.

4. Kad je Gideon došao do Jordana, prijeðe ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.

5. Stoga reèe ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske."

6. Ali mu sukotski glavari odgovoriše: "Zar je Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?"

7. Gideon im reèe: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat æu vam meso trnjem i draèem pustinjskim."

8. Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su mu odgovorili i Sukoæani.

9. On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, porušit æu ovu kulu."

10. Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuæa ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisuæa ratnika bijaše palo.

11. Gideon poðe putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istoèno od Nobaha i Jogbohe, te potuèe vojsku kad stajaše bezbrižna.

12. Zebah i Salmuna pobjegoše. On ih pogna i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uništi.

13. Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine.

14. I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi.

15. Potom Gideon ode Sukoæanima i reèe: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreæi: 'Je li Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'"

16. I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i draèa da ih oæute leða Sukoæana.

17. Poruši Penuelsku kulu i pobi graðane.

18. Onda reèe Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovoriše. "Svaki bijaše kao kraljev sin."

19. "To su bila moja braæa, sinovi moje matere", reèe Gideon. "Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio."

20. Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeèak ne izvuèe maèa: bojao se, bijaše još mlad.

21. Tada rekoše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav je èovjek, onakva mu i snaga." I ustavši, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu i uze mjeseèiæe što su visjeli o vratu njihovih deva.

22. Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca."

23. Ali im Gideon odgovori: "Ne, neæu ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve æe biti vaš vladar."

24. Još im reèe Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeðeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci.

25. "Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten.

26. Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuæu i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjeseèiæa, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lanèiæa što bijahu oko vrata njihovih deva.

27. Gideon naèini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu.

28. Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna èetrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov.

29. Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kuæi.

30. Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena.

31. Njegova inoèa koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek.

32. Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri.

33. Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga Baal-Berita.

34. Izraelci se nisu više sjeæali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.

35. I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je uèinio Izraelu.

1. Onda æe joj Noemi, svekrva njezina: "Kæeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?

2. Vidiš, Boaz, s èijim si se poslenicima našla, naš je roðak. Evo, on æe noæas vijati jeèam na gumnu.

3. Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije.

4. Kad bude lijegao, dobro pazi gdje æe leæi; pa kad legne, otiði onamo, podigni mu pokrivaè s nogu i lezi ondje! Tada æe ti on reæi što ti je èiniti."

5. Ona joj odgovori: "Uèinit æu sve kako mi kažeš."

6. I siðe na gumno i uèini sve kako joj je svekrva naredila.

7. A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priðe polako, otkri mu noge i leže.

8. Kad bijaše oko ponoæi, trže se èovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu.

9. "Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik."

10. "Blagoslovio te Jahve, kæeri moja!" - doèeka on. "Ovaj drugi tvoj èin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni.

11. I zato se, kæeri moja, sada ne plaši: uèinit æu ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si èestita žena.

12. Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene.

13. Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra."

14. I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše èovjek èovjeka razaznati jer mišljaše: "Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu."

15. I kaza joj: "Daj ogrtaè što je na tebi i drži ga dobro." Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica jeèma i naprti joj. I ode ona u grad.

16. Kad je stigla, upita je svekrva: "Što je s tobom, kæeri moja?" A ona joj pripovjedi sve što je uèinio za nju.

17. I nadoveza: "Ovih šest mjerica jeèma dade mi kazujuæi: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'"

18. Nato æe joj Noemi: "Budi mirna, kæeri moja, dok ne vidiš što æe biti: jer neæe on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajèi."

1. Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine

2. koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega!

3. Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko!

4. Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.

5. Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.

6. Što god se Jahvi svidi, to èini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima.

7. Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.

8. On Egiptu pobi prvoroðence, ljude i stoku podjednako.

9. On uèini znamenja i èudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih.

10. On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moæne:

11. Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska.

12. I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom.

13. Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena.

14. Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv.

15. Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:

16. usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide;

17. uši imaju, a ne èuju; i nema daha u ustima njihovim.

18. Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju.

19. Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj!

20. Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte!

21. Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!