Poglavlje 7
1. Onda Jahve reèe Noi: "Uði ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
2. Uzmi sa sobom od svih èistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku.
3. Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme saèuva na zemlji.
4. Jer æu do sedam dana pustiti dažd po zemlji èetrdeset dana i èetrdeset noæi te æu istrijebiti s lica zemlje svako živo biæe što sam ga naèinio."
5. Noa uèini sve kako mu je Jahve naredio.
6. Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju.
7. I pred vodama potopnim uðu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
8. Od èistih životinja i od životinja koje nisu èiste, od ptica, od svega što zemljom puzi,
9. uðe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.
10. A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji.
11. U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
12. I udari dažd na zemlju da pljušti èetrdeset dana i èetrdeset noæi.
13. Onog dana uðe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima;
14. oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja,
15. uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa što u sebi imaju dah života.
16. Što uðe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih biæa, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.
17. Pljusak je na zemlju padao èetrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.
18. Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom.
19. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom.
20. Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.
21. Izgiboše sva biæa što se po zemlji kreæu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.
22. Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe.
23. Istrijebi se svako biæe s površja zemaljskog: èovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji.
24. Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
Poglavlje 8
1. Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
2. Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3. Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
4. a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5. Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6. Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji;
7. ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
8. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9. Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
10. Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
11. Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
12. Još poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13. Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
14. A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
15. Tada Bog reèe Noi:
16. "Iziði iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
17. Sa sobom izvedi sva živa biæa, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"
18. I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
19. Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom.
20. I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih èistih životinja i od svih èistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21. Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio.
22. Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe."
Poglavlje 9
1. Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reèe im: "Plodite se i množite i zemlju napunite.
2. Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreæe i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane.
3. Sve što se kreæe i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje.
4. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.
5. A za vašu krv, za vaš život, tražit æu obraèun: tražit æu ga od svake životinje; i od èovjeka za njegova druga tražit æu obraèun za ljudski život.
6. Tko prolije krv èovjekovu, njegovu æe krv èovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je èovjek!
7. A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!"
8. Još reèe Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
9. "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas
10. i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji.
11. Držat æu se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neæe uništiti živa biæa niti æe ikad više potop zemlju opustošiti."
12. I reèe Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeðu sebe i vas i svih živih biæa što su s vama, za naraštaje buduæe:
13. Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeðu mene i zemlje.
14. Kad oblake nad zemlju navuèem i duga se u oblaku pokaže,
15. spomenut æu se Saveza svoga, Saveza izmeðu mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neæe biti da uništi svako biæe.
16. U oblaku kad se pojavi duga, ja æu je vidjeti i vjekovnog æu se sjeæati Saveza izmeðu Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji."
17. I reèe Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmeðu sebe i svih živih biæa što su na zemlji."
18. Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
19. Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
20. Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.
21. Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora.
22. Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braæe vani.
23. Šem i Jafet uzmu ogrtaè, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, iduæi natraške, pokriju oèevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola.
24. Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je uèinio najmlaði sin, reèe:
25. "Neka je proklet Kanaanac, braæi svojoj najniži sluga nek' bude!"
26. Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!
27. Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"
28. Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina.
29. U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
