Biblija u jednoj godini.

Na 255. dan, Jeremija 49-50 otkriva božanski sud nad narodima i Božju vjernost Njegovim obećanjima. Tužaljke 3 prenose nadu i pouzdanje, podsjećajući nas da je Božje milosrđe novo svako jutro. Izreke 18:5-8 upozoravaju na pravdu i posljedice riječi i djela, vodeći nas da živimo s integritetom.

Poglavlje 49

1. O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima?

2. Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - i uèinit æu da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona æe biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada æe Izrael opljaèkati svoje pljaèkaše" - govori Jahve.

3. "Plaèi, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kæeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima.

4. Što se dièiš dolinom svojom, kæeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuðuje ustati protiv mene?'

5. Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit æete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neæe skupiti.

6. Ali uto æu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijeè je Jahvina.

7. O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova?

8. Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.

9. Doðu li trgaèi k tebi, ni pabirka neæe ostaviti; doðu li kradljivci noæni, opljaèkat æe sve što žele.

10. Jer ja sam onaj što æe Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže:

11. 'Ostavi siroèad svoju, ja æu je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'"

12. Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti èašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti neæeš ostati nekažnjen, morat æeš èašu ispiti!

13. Jer samim se sobom zakleh - rijeè je Jahvina: Bosra æe postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit æe vjeène razvaline."

14. Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!

15. Jer, gle, uèinit æu te malim meðu narodima, prezrenim meðu ljudima.

16. Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u peæinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande æu te strovaliti" - rijeè je Jahvina.

17. "Edom æe postati pustoš; tko god njime proðe, zaprepastit æe se i zviždati zbog svih rana njegovih.

18. Razorit æe ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem boraviti.

19. "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Ali æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?"

20. Zato èujte što je Jahve naumio uèiniti Edomu, èujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi, i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima.

21. Od lomljave pada njina zemlja æe se potresti, razlijegat æe se vapaj do Crvenog mora!

22. Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce æe junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima.

23. O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest èuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može.

24. Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju.

25. Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje!

26. Zato æe mladiæi njegovi popadati po trgovima, svi æe ratnici poginuti u onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama.

27. "Potpalit æu vatrom zidine Damaska: plamen æe proždrijeti dvor Ben-Hadadov."

28. O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka!

29. Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' vièu na njih: 'Strava odasvud!'

30. Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - rijeè je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja:

31. 'Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - rijeè je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva!

32. Deve njihove bit æe plijen, mnoštvo ovaca otimaèina!' I raspršit æu ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest æu odasvud na njih nesreæu - rijeè je Jahvina.

33. Hasor æe postati brlog èagaljski i pustinja vjeèna. Èovjek ondje neæe prebivati, neæe se ondje nastaniti sin èovjeèji."

34. Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.

35. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove.

36. Èetiri æu vjetra dognati na Elam sa èetiri kraja neba i raspršit Elamce u sva èetiri vjetra, i neæe biti naroda kamo neæe stiæi bjegunci elamski.

37. Utjerat æu Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit æu na njih nesreæu, oganj gnjeva svojega. Poslat æu maè za njima dok ne budu sasvim uništeni.

38. I postavit æu u Elamu prijesto svoj i zatrt æu ondje kralja i sve knezove" - rijeè je Jahvina.

39. Ali æu okrenut' udes Elama" - rijeè je Jahvina.

Poglavlje 50

1. Rijeè koju Jahve reèe protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:

2. "Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiðen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi.

3. Jer sa sjevera na nj se diže narod koji æe mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neæe u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeæi æe i otiæi.

4. U one dane i u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - vratit æe se sinovi Izraelovi, iæi æe plaèuæ' i tražeæi Jahvu, Boga svojega.

5. Pitat æe za put na Sion, onamo æe pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjeènim, nezaboravnim!'

6. K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi.

7. Tko ih naðe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!'

8. Bježite iz Babilona! Izaðite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom.

9. Jer evo æu diæi i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat æe se protiv njega - odanle æe biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraæaju.

10. Kaldeja æe biti oplijenjena, do mile volje nju æe pljaèkati" - rijeè je Jahvina.

11. "Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaèkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad!

12. Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je meðu narodima: pustinja, zemlja prljuša.

13. Zbog gnjeva Jahvina bit æe bez življa, sva æe opustjeti. Tko god proðe mimo Babilon, zgrozit æe se i zviždat æe nad njegovim ranama.

14. Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio.

15. Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago!

16. Istrijebite Babilonu i sijaèa i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred maèem silnièkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj."

17. Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi.

18. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit æu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga.

19. I vratit æu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.

20. U one dane, u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - tražit æe grijeh Izraelov, ali ga više neæe biti; tražit æe opaèine judejske, ali ih neæe naæi. Jer oprostih svima koje saèuvah."

21. "Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - rijeè je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!"

22. Ratna se vika èuje u zemlji, poraz strašan.

23. O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima!

24. Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateèen si i uhvaæen, jer se s Jahvom zarati!

25. Jahve otvori svoju oružnicu, izvuèe oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.

26. Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa.

27. Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siðu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove!

28. Èujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova!

29. Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteèe! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.

30. Zato æe mu svi mladiæi popadati po trgovima i svi æe mu ratnici u onaj dan izginuti - rijeè je Jahvina.

31. "Evo me na te, Oholice!" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.

32. Oholica æe posrnuti, pasti, i nitko ga neæe podiæi. Oganj æu podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet æe sve uokolo."

33. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaèeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih èvrsto i neæe da ih puste.

34. Ali, moæan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On æe obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puèanstvo Babilona."

35. Maè na Kaldejce - rijeè je Jahvina - na puèanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove!

36. Maè na brbljavce njegove, neka polude! Maè na njegove ratnike, neka se prestrave!

37. Maè na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Maè na njihove riznice; nek ih opljaèkaju!

38. Maè na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova.

39. Zato æe se ondje nastaniti risovi s èagljima, i nojevi æe ondje obitavat. Dovijeka æe ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neæe živjeti od koljena do koljena.

40. Razorit æe ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rijeè je Jahvina. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem' boraviti.

41. Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje.

42. U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buèi poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kæeri babilonska.

43. Kralj babilonski èu vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju.

44. "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Al' ja æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?"

45. Zato, èujte što je Jahve naumio da uèini Babilonu, èujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi; i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima.

46. Na glas da je pao Babilon zemlja æe se potresti: razlijegat æe se vapaj meðu narodima.

1. Ja sam èovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.

2. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.

3. I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.

4. Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.

5. Naèinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.

6. Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vjeèiti.

7. Zazidao me, i ja ne mogu izaæi, otežao je moje okove.

8. Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.

9. Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrèio je putove moje.

10. Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.

11. U bespuæa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.

12. Napinjao je luk svoj i gaðao me kao metu za svoje strelice.

13. U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.

14. Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.

15. Gorèinom me hranio, pelinom me napajao.

16. Puštao me da zube kršim kamen grizuæi, zakapao me u pepeo.

17. Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreæa!

18. Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.

19. Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!

20. Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.

21. To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.

22. Dobrota Jahvina nije nestala, milosrðe njegovo nije presušilo.

23. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!

24. "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."

25. Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.

26. Dobro je u miru èekati spasenje Jahvino!

27. Dobro je èovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.

28. Neka sjedi u samoæi i šuti, jer mu On to nametnu;

29. neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!

30. Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.

31. Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:

32. jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.

33. Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove èovjeka.

34. Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,

35. kad se izvræe pravica èovjeku pred licem Svevišnjeg,

36. kad se krivica nanosi èovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?

37. Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?

38. Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?

39. Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.

40. Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.

41. Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.

42. Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!

43. Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.

44. Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.

45. Naèinio si od nas smeæe i odmet meðu narodima.

46. Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.

47. Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!

48. Potoci suza teku iz oèiju mojih zbog propasti Kæeri naroda mojega.

49. Moje oèi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema

50. dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.

51. Moje mi oko bol zadaje zbog kæeri svih mojega grada.

52. Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.

53. U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.

54. Voda mi doðe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"

55. I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.

56. Ti oèu moj glas: "Ne zaèepljuj uši svoje na vapaje moje."

57. Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"

58. Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.

59. Ti, Jahve, vidje kako me tlaèe, dosudi mi pravdu.

60. Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.

61. Èuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.

62. Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.

63. Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.

64. Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.

65. Uèini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.

66. Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!

5. Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.

6. Bezumnikove se usne upuštaju u svaðu i njegova usta izazivlju udarce.

7. Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.

8. Klevetnikove su rijeèi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.