Biblija u jednoj godini.

Na 238. dan, Jeremija 20-21 prepričava protivljenje s kojim se prorok suočava i važnost ostanka vjernim Bogu. Daniel 1-2 predstavlja Daniela i njegove prijatelje na babilonskom dvoru, kako održavaju integritet i vjeru suočeni s izazovima. Izreke 15:25-28 uče nas o pravdi, pravednosti i vrijednosti razboritosti, povezujući učenja s praktičnim životom i povjerenjem u Boga.

Poglavlje 20

1. A sveæenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, èu kako Jeremija prorokuje te rijeèi.

2. I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.

3. A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reèe mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur veæ 'Užas odasvud'.

4. Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut æe od maèa neprijatelja svojih, svojim æeš oèima vidjeti. I svu Judeju dat æu u ruke kralju babilonskom. On æe ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maèem pobiti.

5. I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steèeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat æu u ruke neprijateljima. Oni æe sve opljaèkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.'

6. A ti æeš se, Pašhure, sa svim svojim ukuæanima seliti u Babilon. Da, u Babilon æeš doæi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao."

7. Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaèao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.

8. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan.

9. I rekoh u sebi: neæu više na nj misliti niti æu govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.

10. Èuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi æemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji èekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa æemo njim ovladati i njemu se osvetiti!"

11. Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato æe progonitelji moji posrnuti i neæe nadvladati, postidjet æe se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vjeène sramote.

12. O Jahve nad Vojskama, koji pronièeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.

13. Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.

14. Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!

15. Proklet bio èovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškiæ!" i time mi oca obradova.

16. Tom èovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; veæ u cik zore èuo zapomaganje i poklike bojne u podne,

17. jer me ne pogubi u majèinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!

18. O, zašto izaðoh iz majèina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokonèam dane!

Poglavlje 21

1. Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom:

2. "Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda æe Jahve opet uèiniti s nama èudo, pa æe se neprijatelj povuæi pred nama."

3. Jeremija im reèe: "Ovako recite Sidkiji:

4. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povuæi æu oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada.

5. I sam æu se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti.

6. I strašnom kugom udarit æu stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet æe.

7. Poslije toga æu - rijeè je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, maèa i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on æe ih sasjeæi oštricom maèa bez samilosti, bez milosrða i bez smilovanja.'

8. A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti.

9. Tko ostane u ovom gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko izaðe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit æe život - život æe mu ostati kao plijen.

10. Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - rijeè je Jahvina - i bit æe izruèen u ruke kralja babilonskoga, i on æe ga vatrom spaliti.'"

11. Kraljevskom domu Judeje. Èujte rijeè Jahvinu,

12. dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja, ili æe moj gnjev planut' poput vatre, raspalit' se neugasivo zbog vaših opaèina.

13. Evo me protiv tebe koji stanuješ na Peæini dolinskoj - rijeè je Jahvina - protiv vas koji kažete: 'Tko može na nas navaliti, tko u naše nastambe prodrijeti?'

14. Al' ja æu vam platiti prema plodu djela vaših - rijeè je Jahvina. - Oganj æu podmetnuti šumi njegovoj i proždrijet æe sve oko nje!"

Poglavlje 1

1. Treæe godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, doðe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede.

2. Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova.

3. Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko djeèaka kraljevskoga ili velikaškog roda:

4. neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro pouèeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauèi pismu i jeziku Kaldejaca.

5. Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem.

6. Meðu njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja.

7. Dvorjanièki starješina nadjene im imena: Daniel æe se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego.

8. Daniel je u srcu odluèio da se neæe okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjanièkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja.

9. Bog dade Danielu te naðe dobrohotnost i smilovanje u dvorjanièkog starješine.

10. Starješina reèe Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih djeèaka vaše dobi, ja æu zbog vas biti kriv pred kraljem."

11. Tada reèe Daniel èuvaru koga bijaše dvorjanièki starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji:

12. "Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povræe za jelo i voda za pilo.

13. Vidjet æeš onda kakvi æemo biti mi a kakvi djeèaci koji jedu od kraljevih jela, pa uèini sa svojim slugama po onome što budeš vidio."

14. On pristade i stavi ih na kušnju deset dana.

15. A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi djeèaci koji jeðahu od kraljevih jela.

16. Od tada èuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povræa.

17. Ovoj èetvorici djeèaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viðenja i sne.

18. Pošto se navršilo vrijeme odreðeno od kralja da mu ih dovedu, dvorjanièki starješina uvede ih pred Nabukodonozora.

19. Kralj razgovaraše s njima i meðu svima ne naðe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem.

20. I u svemu mudrom i umnom o èemu ih ispitivaše kralj naðe da su deset puta vrsniji od svih èarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu.

21. Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.

Poglavlje 2

1. Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.

2. Kralj naredi da se pozovu èarobnici i gataoci, zaklinjaèi i zvjezdari da protumaèe kralju njegove sanje.

3. Doðoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reèe: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju."

4. Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi æemo ti otkriti njezino znaèenje."

5. Kralj odgovori i reèe zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znaèi, bit æete rastrgani u komade, a vaše æe kuæe postati smetišta.

6. No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaèenje, dobit æete od mene darove i poklone i velike èasti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znaèi."

7. Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi æemo mu otkriti njezino znaèenje."

8. A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva.

9. Ako mi ne kažete što sam snio, znaèi da me namjeravate obmanjivati varavim rijeèima i izmišljotinama dok nekako ne proðe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa æu znati da li mi možete kazati i njegovo znaèenje!"

10. Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu èovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moæan, takvo što ne traži od èarobnika, gataoca ili zvjezdara.

11. Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave meðu smrtnicima."

12. Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski.

13. Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube.

14. No Daniel se mudrim i umnim rijeèima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske.

15. On reèe Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu,

16. a Daniel otiðe kralju i zamoli da mu dade vremena te æe kralju otkriti što san znaèi.

17. Daniel uðe u svoju kuæu te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima,

18. da mole milosrðe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim.

19. I objavi se tajna Danielu u noænom viðenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga.

20. Daniel prihvati rijeè i reèe: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila.

21. On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.

22. On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega.

23. Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži."

24. Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uðe i reèe mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa æu mu otkriti što san znaèi."

25. Arjok žurno odvede Daniela kralju i reèe: "Našao sam meðu izgnanicima judejskim èovjeka koji æe kralju kazati što san znaèi."

26. Kralj reèe Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znaèi?"

27. Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, èarobnici, gataoci i zaklinjaèi;

28. ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopæio kralju Nabukodonozoru ono što æe biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji:

29. O kralju, na tvojoj ti postelji doðoše misli o tome što æe se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopæio ti je ono što æe biti.

30. Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino znaèenje saopæim kralju i da upoznaš misli svoga srca.

31. Ti si, o kralju, imao viðenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oèi.

32. Tome kipu glava bijaše od èistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi,

33. gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline.

34. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi.

35. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.

36. To bijaše sanja; a njezino æemo znaèenje reæi pred kraljem."

37. "Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moæ i slavu -

38. i u èije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata.

39. Poslije tebe ustat æe drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treæe, od mjedi, koje æe gospodariti svom zemljom.

40. A èetvrto kraljevstvo bit æe tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit æe i razbit sva ona kraljevstva.

41. Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat æe nešto od èvrstoæe željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom.

42. Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo æe biti dijelom èvrsto a dijelom krhko.

43. A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni æe se miješati ljudskim sjemenom, ali se neæe držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.

44. U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiæi æe kraljevstvo koje neæe nikada propasti i neæe prijeæi na neki drugi narod. Ono æe razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo æe stajati dovijeka -

45. kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopæio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaèenje joj pouzdano."

46. Nato kralj Nabukodonozor pade nièice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad.

47. I reèe kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu."

48. Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih.

49. Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.

25. Jahve ruši kuæu oholima, a postavlja meðu udovici.

26. Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive rijeèi mile su mu.

27. Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet æe.

28. Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom.